Nogomet je evoulirao i napreduje svake godine. Od klubova zahtijeva vrhunsku razinu spreme i nogometnih vještina u svim segmentima nogometne igre. Taktički i tehnički potkovani igrači oplemenjuju svaku momčad, ali udarni motori u završnoj trećini trebali bi biti brzonogi i eksplozivni napadači koji teroriziraju suparničke obrane brzinom i driblinzima. Ostavljaju suparnike u prašini i stvaraju višak za suigrače.
Malo je takvih hrvatskih igrača. Ivan Perišić i Marko Pjaca rijetki su primjeri, a ni HNL baš ne obiluje takvim igračima. Jedan takav tip prodornog krilnog igrača ove sezone je falio Hajduku koji se već u travnju oprostio od svih trofeja. Splićani su ove sezone doveli nekoliko kapitalaca, no kao da je momčad djelovala pretromo i usporeno, falilo je brzine. A splitski kondicijski stručnjak Luka Radman smatra da je jedini igrač koji zadovoljava kriterij brzine u Hajduku jest Emir Sahiti koji je imao svoje bljeskove, ali nedovoljne da pomogne 'bilima'.
- Za brzu igru treba imati i brze igrače, a trenutno jedini Sahiti sa cca 33 km/h zadovoljava te kriterije. Danas brzi igrač treba imati najmanje 34 km/h, a najbolji poput Haalanda i Mbappea trče 37 km /h - rekao je Radman, pišu Sportske novosti.
Joško Gvardiol nominalno je stoper, ali zbog izuzetne motorike i fizičkih predispozicija fenomenalan je i na poziciji lijevog beka, što i igra u Manchester Cityju. Trenutno je najbrži hrvatski nogometaš.
- Primjerice naš Gvardiol je na 35 km/h. Koliko je nogomet napredovao jasno govori i podatak da je bivši hrvatski reprezentativac Ante Rebić s 34,5 km/h bio među tri najbrža igrača na SP u Rusiji prije šest godina, dok je u Kataru bilo 15-ak igrača koji su išli preko 36 km/h. Nogomet napreduje, evoluira u svakom segmentu, svaki dan. Nažalost, Hajduk trenutno ima previše teških igrača bez brzine