Nikša Prkačin, rekorder u nastupima za hrvatsku košarkašku reprezentaciju (168) drži da je Repešina družina sposobna za visoke ciljeve na aktualnoj europskoj smotri u Sloveniji.
- Priča je baš zanimljiva i lijepa, nakon onog teškog poraza protiv Španjolske sve se stubokom izmijenilo. Nanizale su se pobjede, podiglo samopouzdanje i što je najvažnije potakli smo navijače i osjećamo se kao na domaćem terenu u Sloveniji, započinje Prkačin svoje razmišljanje o košarkaškom Euru.
I dokad može trajati ta priča?
- Do borbe za medalje, pa i do same medalje. Ovo prvenstvo je čudno, neću reći iznenađujuće, ali je nekako drugačije. Dosad su europsku košarku činile samo određene reprezentacije, njih šest ili sedam. Sad se taj krug reprezentacija proširio i tu svatko svakoga može pobijediti. I mi smo u tom krugu, forma nam se podiže i neću biti nerealan ako ustvrdim da možemo jako visoko. Nešto se konačno dobro događa oko naše košarke, kao što se dobro događa i u reprezentacijama koje prije nisu uopće bile ozbiljne, poput Ukrajine, Belgije, Finske... Košarka je očito, po mom sudu, ulovila jako korijenje na najvećem dijelu europskog kontinenta. Slika kvalitete sada je puno šira nego prije.
Može li medalja pomoći hrvatskoj košarci u želji za oporavkom?
- Zapravo, kada se dublje razmišlja, samo reprezentativna medalja može pomoći da se košarka počne vraćati i u percepciju ljudi, medija... Vidite, nekad je rukomet bio po popularnosti daleko iza košarke, sada je daleko ispred. Rukometni uspjesi oduševili su ljude, razgalili medije, djeca su pohrlila trenirati rukomet, o rukometu se pričalo, s rukometnim reprezentativcima se živjelo. Nekad je tako bilo s košarkom kad je osvajala medalje. Kad su košarkaški uspjesi minuli onda je taj sport i zamro kod nas. Kad bi se sad osvojila medalja već bi najesen vidjeli navalu dječaka u košarkaške dvorane, a košarka bi dobila zanos koji bi je mogao voditi do novih uspjeha, a da ne govorim o sponzorima, pokroviteljima, bilo bi lakše i u klubovima. Tako to ide. Zato bi medalja u Sloveniji bila lijek za našu košarku. I možemo do tog lijeka, vjerujem!