U ovih sedam mjeseci u Istanbulu Dario Šarić sazrio je igrački, ali prije svega ljudski, u ovom okruženju, uz bitke s kućanskim poslovima i svime što nosi život bez rodbine i starih prijatelja. 

No nikako nije zaboravio vremena iz Zagreba. Na pitanje zna li čega je jučer bila obljetnica, ispalio je kao iz topa.

- Naravno, lani smo u Beogradu osvojili ABA ligu!

Ovih dana Cedevita pokušava zadržati naslov u Hrvatskoj, ali ne čini se da će uspjeti.

- Pratim samo rezultate, nemam gdje gledati. U Turskoj je internet dosta ograničen, ne mogu se gledati streamovi, do prije par godina je i YouTube bio zabranjen. Pomoćni trener Tomica Mijatović kaže mi da je u Njemačkoj za nekih 300 eura kupio nekakav kabel pomoću kojega može gledati... Da sam znao, nabavio bih ga i ja - kaže Dario.

Iz istog razloga ne može gledati ni Cibonu, iako zna sve što se događa u njegovu bivšem klubu.

- Stalno sam u kontaktu s Rozićem, Kuridžom, Gabrićem i team managerom Igorom. Prisjetimo se tog naslova, ali nije sad da samo pričamo o tome 'kako smo mi ono osvojili', više se zezamo. Svi smo tamo bili dobri prijatelji, mislim da smo zato i osvojili tu titulu. Zaista je bio predivan osjećaj, nadam se da će se ljudi toga i dalje sjećati - objasnio je Šarić, dodavši kako ga je ugodno iznenadilo to što je Cibona i dalje neporažena u Ligi za prvaka, posebno uvjerljiva pobjeda protiv Zagreba te ona protiv Cedevite Kuridžinim pretrčavanjem cijelog terena i košem u posljednjoj sekundi.

U Efesu je nešto drukčije. Klub je ipak na višoj razini, nije više glavni igrač kao što je bio u Ciboni, ali i dalje ima važnu ulogu. Iz Eurolige je Efes ispao u četvrtfinalu 3-1 od Real Madrida, a Dario je sezone završio s 9,9 koševa i 6,4 skoka.

- Možda sam više očekivao od sebe, ali uloga mi je drukčija. Puno sam naučio, sakupio dosta iskustva, igrao protiv velikih momčadi i dobio samopouzdanja. Sazrio sam i ljudski, bez obitelji, daleko od sredine na koju sam se naviknuo. Morao sam se prilagoditi, raditi stvari koje su prije drugi radili za mene, poput kućanskih poslova. Što mi je najteže? Peglanje. Nikad ne ispadne baš kako treba, nije sasvim ravno, ali ajde, nalikuje na nešto. A najlakše je staviti odjeću u perilicu pa nek se vrti - nasmijao se Šarić, koji je početkom mjeseca napunio 21 godinu.

U nedjelju je igrao veliki turski derbi u kojem je njegov Efes pobijedio Fenerbahçe 84-82. Dario je zabio 11 uz četiri skoka, Žorić je na drugoj strani imao dva poena. Dontaye Draper nije igrao.

- U Turskoj postoji kvota stranaca, on je ovaj put ostao izvan sastava - objasnio je Dario.

Hrvatski ljubitelji košarke ne bi imali ništa protiv da se Didi češće odmara, budući da će njegov odaziv novom izborniku Velimiru Perasović ovisiti o tome u kakvom će mu stanju tijelo biti na kraju sezone.

- Želi igrati, tu nema dvojbe, ali umoran je i istrošen. Vidjet ćemo koliko će mu to koljeno i lakat dopustiti... Čuo sam se opet i s izbornikom, zamolio me da ga probam malo pogurati. I tako, odveo sam ga na večeru, malo ga nagovarao, i zbog izbornika i zbog sebe. Vidjet ćemo. I on i Lafayette su super momci i dobri igrači, možda je naša javnost sklonija Draperu jer je ipak tu igrao i osjetio Hrvatsku - smatra Šarić.

Osim Drapera, i on mora donijeti važnu odluku ovog ljeta - ostati u Efesu ili se otisnuti u NBA ligu, u Philadelphiju. Ali to ne ovisi samo o njemu.

- Imam ugovor s Efesom s izlaznom klauzulom od nekih 800.000 eura na ljeto 2016. Moguće je da odem i ovog ljeta, ali to ovisi o klubu i njegovoj dobroj volji, o tome koliko će tražiti. Nitko im ne brani da traže i četiri milijuna. Baš su me prošlog tjedna posjetili ljudi iz Sixersa, glavni skaut te trener Brett Brown, dugogodišnji pomoćnik Gregga Popovicha u San Antoniju. Prvi put smo se nešto dulje družili, sviđa mi se. Philadelphia nije bila dobra, ali imao je najmlađu momčad lige, koja je još u procesu stvaranja - kaže šibenski as. 

Ipak...

- Sad sam fokusiran samo za završnicu prvenstva. Zasad mi je namjera ostati, ali vidjet ću na ljeto.

A ako ostane, jasno je što će mu biti prioritet. Nabaviti taj kabel pomoću kojeg će neometano moći gledati prijatelje u Ciboni kako se vraćaju prema vrhu regionalne košarke.