Na današnji je dan, prije dvadeset godina započela karijera legendarnog pilota Formule 1. Michael Schumacher karijeru je započeo na čudan način, pod okriljem Eddija Jordana, postavši zatim sedmerostruki svjetski prvak.

Michael Schumacher nastupio je prvi puta u utrci Formule 1 u Belgiji 23.kolovoza 1991. na stazi Spa Francorchamps. U svoju momčad pozvao ga je Eddie Jordan kako bi zamijenio Bertranda Gachota koji je bio uhićen uoči utrke zbog sumnjive bočice spreja koju je imao uz sebe.

Karijera Schumachera počela je zatvorom, doduše ne njegovim, na stazi na kojoj je nakon ljetne stanke ponovno kreće svjetsko prvenstvo Formule 1.

Mladi Schumacher sjeo je tada za volan Jordanovog bolida umjesto Bertranda Gachota koji je uhićen kakon što je napao taksistu pošpricavši ga sprejem u oči. Eddie Jordan, tada na čelu momčadi, našao se uoči trke bez pilota. Jordan je tada 'iz rukava' izvukao mladog Nijemca.

Na današnji je datum Schumacher prvi puta sjeo u bolid Formule 1, na slobodnim treninzima na trkalištu Spa u Belgiji. Dan kasnije Schumacher je šokirao sve prisutne zauzevši sedmu startnu poziciju no na žalost njegova je trka u nedjelju trajala svega 500 metara zbog kvara mjenjača.

Najbrži je tog vikenda ipak bio Flavio Briatore koji je 'preoteo'mladog vozača Jordanu i već ga u Monzi posjeo u svoj Benetton. U toj je utrci Schumacher osvojio svoje prve bodove stigavši peti. Nijemac je već tada počeo pisati povijest. U tom je trenutku rođena zvijezda koja još i dan danas krasi zvijezdano nebo Formule 1.

Opet na stazi Spa Schumacher je već 1992. u Benettonu osvjojio prvi puta Veliku nagradu, a 1994. i 1995. naslove prvaka.

Najveći izazov za vozača ipak ostaje osvajanje naslova prvaka u Ferrariju. Talijanska je momčad čekala na titulu od 1979. a upravo se na talent Schumachera odlučila osloniti kako bi ponovno zasjela na vrh najelitnijeg automobilističkog natjecanja.

Michael Schumacher u Ferrari je stigao 1996. no s 'propetim konjićem' nije odmah bila ljubav. Bolid nije mogao parirati ostalima, a Schumacher se mučio protiv Jacquesa Villeneuvea. Upravo je protiv njega napravio najnesportskiji potez svoje karijere, pokušavši Kanađanina izgurati sa staze u Jerezu 1997. godine. Schumacher u 'crvenom' nikako nije stizao do naslova prvaka, sve do 2000. godine kada je zaredao pet naslova, jedan za drugim. 

Morao je biti najbolji, sam je sebi postavio ljestvicu tako visoko. Ponosan Njemac nije očekivao ništa manje od sebe, a to je i postigao.

No Schumacher je postao Schumacher i zahvaljujući momčadi koja je stajala iza njega, prije svega trolist Brawn-Byrne-Todt, koji su u njegove ruke uvijek stavljali vrhunske bolide. U Ferrariju je tih nekoliko sezona Schumacher osvojio apsolutno sve. Svojim rivalima nije ostavljao ni mrvice, a mnogo nije ostavljao ni svojim momčadskim kolegama.

Schumacheru se na stazi, kada je bio u svom bolidu, uvijek najbrži, čak i na kiši, nije moglo ništa zamjeritit, no daleko od trkališta kada nije jurio stazom Nijemac nije briljirao i nije izazivao previše simpatija. U međusobnim okršajima patio je pred Montoyjinom žestinom, smirenošću Hakkinena ili karakternosti Alonsa. Često je zbog toga griješio ili se pokazivao nekorektnim. Na stazi se Schumacher jednostavno voli, bez zamjerki, ali daleko od nje on nije nikad bio omiljen.

Nisu ga voljeli ni mediji, previše suzdržanog, hladnog i nepristupačnog. Talijanska mu je štampa zamjerala njemački jezik, to što se nikada nije potrudio naučiti talijanski kojim je progovorio tek kada je napustio Maranello. Zvali su ga 'tiraninom', 'despotom Formule 1', ali uzdizali su ga u nebesa zbog onog što je činio na stazi, načina na koji je vozio i pobjeđivao. Zamjerali su mu karakter, ali ne i naslove. Mahnitost i predanost kojom se pripremao uoči trka bile su tajna njegovog uspjeha, ali i njegova velika mana, koja su ga činile hladnim i nepristupačnim.

Nakon što je osvojio sve odlučio se povući, posvetiti se obitelji, ali nije dugo ostao daleko od staze. Ferrari mu je ponudio mjesto savjetnika i Schumacher se vratio ondje gdje se najbolje snalazio, u Formulu 1.

No, njegovo je povlačenje iz svijeta trka 2006. umjesto 'zbogom' postalo 'vidimo se' i Schumacher se ubrzo vratio i to u momčad Mercedesa uz čovjeka s kojim je osvajao nalosve u Ferrariju, Rossa Brawna.

Prošlo je dvadeset godina i Schumacher je još uvijek na istom mjestu, u svom bolidu, na stazi na kojoj se juri gotovo 300 kilometara na sat. Šteta je vidjeti kako se sedmerostruki svjetski prvak bori negdje tamo, s nekim 'klincima'za osmo mjesto, za pokoji bod, no to je i dalje onaj isti Schumacher koji je godinama bio na vrhu. Patetićan, uporan ili vrijedan divljenja jer se i dalje vodi strašću i radi ono što najbolje zna? Zašto se Schumacher još utrkuje?! Iz čiste ljubavi prema sportu koji ga je proslavio, jer sve drugo ne bi bilo nalik njemu, prvaku koji ne zna živjeti kao svi ostali, bez adrenalina, daleko od tog ' oktanskog cirkusa' koji mu duguje toliko puno.