Alene, trebat ću te na treningu, dobacio je Jurčić prolazeći ispod južne tribine.

- Mene - uperio je u nevjerici kažiprstom u sebe Alen Halilović (15).

- Da, tebe - zaključio je Dinamov trener iznenadivši Alena.

Dječak za kojeg neki tvrde da je najveći talent Dinamove omladinske škole trebao je u srijedu u 10 sati ispuniti svoj san i trenirati s prvom momčadi. No trening je počeo, ali Alena nije bilo nigdje. Sammir je trčkarao oko terena, ostali su igrali na dva gola, ali bez mladog Halilovića. Oko 11 se na Maksimiru pojavio Sead Halilović (42), Alenov otac.

- Ništa od treninga, Alena je, kao i nekolicinu juniora, ulovila viroza. Ima povišenu temperaturu i doma je, odmara se. Ne može nikamo. Sad je najvažnije da ozdravi - objasnio je Sead, bivši igrač Dinama.

Zdravko Mamić odlučio je prije nekoliko tjedana Alena dati u ruke kondicijskom treneru Zvonku Komesu da bi ustanovili kako će petnaestogodišnji dječak reagirati na testiranju. No u srijedu nije bilo ni Komesa, koji je s reprezentacijom Švicarske na pripremama za prijateljsku utakmicu s Nizozemskom.

Kao i Alen, njegov otac Sead vrlo je rano debitirao za prvu momčad.

- Ha, kad malo bolje razmislim, točno. Mislim da sam imao 16 godina. Bilo je to u Doboju, igrao sam za Slogu. Bio sam vrlo mlad i čelnici su me odlučili priključiti prvoj momčadi - prisjetio se Sead, koji je bio sjajan dribler.

Mnogi treneri u Dinamovu omladinskom pogonu tvrde da je Alen još bolji tehničar od oca te da će biti čudo od igrača. U srijedu je prvi put trebao istrčati sa svojim idolima. Nažalost, ispriječila se viroza.