Točno dvije i pol minute drugog poluvremena trebalo je Francuzima da prelome polufinalni okršaj sa Šveđanima. Tri razlike, koliko su donijeli iz prvoga dijela, na brzinu su pretvorili u plus pet i Švedska se više nije mogla vratiti. Ni uz potporu 11.500 ljudi na tribinama. Gotovo cijelu utakmicu proveli su u lovu na francusku prednost, četiri minute prije kraja i došli na 25-23, ali više od toga nije išlo.
- Nadali smo se da možemo doći do finala pred našom publikom, ali Francuzi su zaista moćni. Da bismo se nosili s ovakom raspoloženom i razigranom Francuskom, ipak moramo dati puno više u svim segmentima igre - rekao je Ola Lindgren, koji u suradnji sa Staffanom Olssonom vodi švedsku reprezentacije
Možda bi Šveđani i imali šansu da
Bertrand Gille nije bio u izdanju u kakvom je bio ove večeri. Uoči prvenstva govorilo se
da su ga godine stisle, da nije više na onoj razini kao nekad... A
zapravo ni ne postoji razina viša od one koju je pokazao u ovom
polufinalu. Osam komada, odreda vrlo važni golovi, i to sa crte, s
krile, sa svih vanjskih pozicija... Šveđani su se mogli samo
nakloniti majstoru.
Navijači su u završnici vjerovali u čudo, da će se Švedska vratiti nakon što je u drugom dijelu imala i sedam golova minusa (24-17), no Michel Guigou se s tim nije složio. Dvije minute prije kraja zabio je s krila, jedva pola minute poslije i iz kontre i tu je priči bio kraj.
- Odigrali smo zaista dobru utakmicu, iako su u završnici i Šveđani pokazali da su jako, jako opasni. No presretan sam nakon svega, uvijek je posebno zadovoljstvo pobijediti domaćina. A nađemo li se s Danskom u finalu, bit će to prvi put da na putu do zlata moramo pobijediti dva domaćina - uz smiješak je kazao francuski izbornik Claude Onesta.
Didier Dinart izašao je iz igre 40-ak sekundi prije kraja, čvrsto stisnuo šake i počeo slaviti sa suigračima na klupi. I na četvrtom velikom natjecanju zaredom Francuska je ušla u finale. Peking 2008., Hrvatska 2009., Austrija 2010. i Švedska 2011. Iz prva tri izašli su kao pobjednici, a ovdje opet izgledaju kao da im nitko ne može stati na put. Pa makar bili "stari, umorni i s kratkom klupom". Tako su ih mnogi označavali prije prvenstva, tako je to doista i izgledalo. Ali ovo je očito jedna posebna generacija... Pitajte naše rukometaše, i oni će znati nešto o tome.