Tko je makar jednom ušao u dvoranu u kojoj je Joško Vlašić trenirao i još uvijek povremeno trenira svog sina Nikolu, tko je barem jednom vidio sprave koje su tamo posložene, tko je bacio oko na programe treninga koje njih dvojica odrađuju, njemu je posve jasno kako je Nikola onako lagano zabio gol za vodstvo sinoć protiv Šveđana.
Istina, sjajno mu je Brekalo ostavio loptu, kao na pladnju, ali nije to bio lagan šut za pogoditi. I nije u njemu bilo ni siline, a ni previše opreza, jednostavno, bio je to siguran šut za koji je, čim ga je uputio, Nikola znao da ulazi. I bez gledanja.
I to zato što je takav isti šut uputio milijun puta do sada, zato što je taj šut razvio do savršenstva. Primanje, kontrola i šut u točno određeni dio gola. Jednom, pet puta, sto puta, milijun puta... Radio je slične stvari Nikola i na treninzima u klubu, no ni izbliza toliko koliko na treninzima u "maloj kućnoj radionici", na spravama koje je kreirao i izradio njegov otac, u vježbama koje je sam osmislio kako bi što vjernije simulirao ono što se događa na terenu. Među ostalim i treninge snalaženja u malom prostoru.
Na žalost, mnogi Nikolu Vlašića (23) i danas percipiraju kao "savršeno spremnog atletu kojeg je u godinama drila istesao njegov fanatični otac", no to je toliko pogrešno kao kad bi ustvrdili da Messi počiva isključivo na talentu, a Ronaldo isključivo na radu. Jedno bez drugoga ne ide, i to je Joško znao od starta, i zato je i inzistirao na svakodnevnom radu na tehnici.
I zato je Nikola nakon 60 metara sprinta protiv Dundalka i u svojoj prvoj seniorskoj utakmici zabio savršeni gol u dresu Hajduka, zato je to ponovio i sinoć protiv Šveđana, a i bezbroj puta u međuvremenu. Zato što je Nikola "talent podržan tisućama ispravnih odluka" kako to voli reći njegov otac.
Pa iako je Nikola dosegao nivo vrhunskog nogometaša, reprezentativca, on je u očima svog oca još daleko od "Nikole kakav bi mogao biti". I zato su u njegovoj "maloj kućnoj radionici" već spremne nove sprave, novi programi rada, s barem pola sata obavezne osnovne nogometne tehnike. Naravno, u cijeloj ovoj priči iznimno je važno to što je Nikola svjestan što mu rad s ocem donosi, kao i da je Joško svjestan da mora poštovati i Nikolina razmišljanja. To je dvosmjerna komunikacija koja se kroz godine zajedničkog rada razvila u međusobno uvažavanje i poštovanje. Zbog čega je, uostalom i tako uspješna.
Na žalost, neki kojima se taj film vrti pred očima, ne žele ga vidjeti, dok drugi i tisućama kilometara dalje i te kako žele učiti. Tako je jedna bivša poznata švedska atletičarka zamolila svog menadžer, Daniela Wassfeldta, koji je i Blankin menadžer i jako dobro poznaje Joška, za nekoliko savjeta za treninge njenog sina, talentiranog nogometaša, Mattiasa Svanberga.
Joško je poslao videosnimke vježbi koje radi s Nikolom, poslao mu je i programe rada... I slučaj je htio da je, nakon nekoliko godina, mali Mattias odigrao prijateljsku utakmicu za svoju reprezentaciju protiv Rusije prije nekoliko dana i da je sinoć bio u sastavu protiv Hrvatske u Maksimiru. Ipak, nije ulazio u igru.