Svaki novi odlazak mladog igrača s Poljuda, pogotovo ako je to odlazak bez prave prilike i novčane naknade, raspiri strasti među navijačima Hajduka koji više ni sami nisu sigurni je li pravi put oslanjanje na mlade igrače ili pak dovođenje igrača sa strane koji bi trebali prekinuti dva desetljeća dugi izostanak naslova prvaka. Pa se nakon svakog odlaska rade kojekakvi popisi i izvlače zaključci, najčešće pogrešni, a istina je vrlo jednostavna. Hajduk ima dovoljno mladih igrača, pristojan dio njih dobiva i priliku u seniorima, ali problem je što se to ne događa promišljeno i planski, niti su te prilike u kontinuitetu. I to je, usuđujemo se ustvrditi, najveći problem Hajduka, kroničan nedostatak plana i vizije u razvoju mladih igrača te bacanje gomila novca za dovođenje poluigrača poput Odjidje, Dajakua, Moufija, Benrahoua, Trajkovskog, Ferra, Awaziema, Anella, Borevkovića, Diamantakosa, Atanasova, Fossatija, Kačaniklića, Todorovića...