Naši susjedi Srbi likuju: Dinamov lijevi branič Damjan Daničić (20), zagrebački Srbin, dobio je poziv izbornika mlade srpske reprezentacije i odabrao Orlove prije Vatrenih.
POGLEDAJTE VIDEO: Proslava naslova na praznom Maksimiru
Daničić je rođeni Zagrepčanin, ali roditelji su se dok je bio dijete preselili u Beograd pa je Damjan prošao nogometnu škole Crvene Zvezde, a prije nego što se vratio u rodni grad tj. došao u Dinamo, igrao je za beogradski Voždovac.
- Često sam kao dijete dolazio u Zagreb, ovdje imam baku i tetu. Prezadovoljan sam, došao sam u klub koji je trenutno najveći na ovim našim prostorima. Dat ću sve od sebe za ovaj klub. Ja sam rođen u Zagrebu, znam kakav je ovdje život, kakva je kultura i kakvi su ljudi. Moj tata bio je u nogometnoj školi Dinama i pamtim da mi je rekao kako mu je trener bio Otto Barić. Ipak, na kraju je sve ostalo u Akademiji, nije zaigrao za prvu momčad - pričao je Damjan u siječnju kad je došao u Dinamo.
Za drugu Dinamovu momčad Daničić je igrao pet puta, a za prvu ima šest nastupa (tri ove sezone).
Prije cca. godinu i pol dana sličnu je dvojbu imao i Dinamov veznjak Bojan Knežević (23) koji je 2019. s mladom hrvatskom reprezentacijom izborio plasman na Europsko prvenstvo, a onda dobio poziv iz srpske reprezentacije.
U Hrvatskoj je bio kapetan U19 reprezentacije i igrao u svim mlađim selekcijama no činilo se da bi mu put do dresa A selekcije bio lakši u Srbiji.
Na kraju je Bojan ostao 'Vatreni', a uz to se, podsjećamo, još i ispričao kroz javno priopćenje...
Ovim putem imam potrebu objasniti situaciju oko cjelokupne jučerašnje priče i svih medijskih napisa te mojih izjava.
Ja sam prije par dana zaista dobio poziv od čovjeka koji se predstavio kao osoba iz srpskog nogometnog saveza, postavio mi je par pitanja na koja sam sasvim normalno odgovorio, kao što sam i odgovorio svakome ostalome tko me je pitao u vezi toga.
Svatko tko je slušao moju izjavu za RTL i Novu TV, shvatio je koje je moje razmišljanje. Duboko i posebno sam naglasio da je Hrvatska bila od malena i bit će uvijek moj prvi izbor bez obzira na sve.
Biti kapetan U19 reprezentacije i proći sve mlade uzraste hrvatske nogometne reprezentacije bi svima trebale značiti nešto - tako znače i meni. Da to nije tako i da nisam uvijek davao sve od sebe za hrvatski dres koji nosim, vjerojatno bi to treneri prepoznali, a sigurno mi ne bi izbornik tadašnje U19 reprezentacije ustupio kapetansku traku.
Niti u jednom trenutku ja nisam rekao da prihvaćam poziv Srbije niti da mislim da ću ga prihvatiti, nego da postoji mogućnost s pravne strane da nastupim za njih. Na što sam ja rekao da nikada ne znaš što nosi sutra i da ne odbacujem tu mogućnost u budućnosti.
Iako mi mnogi govore da nemam razlog za to, ja imam potrebu ispričati se ovim putem ljudima koji su se našli uvrijeđenima. Nije mi bilo u cilju dići nikakve tenzije, nego prije svega, razmišljao sam i razmišljam i danas na jedan normalan sportski način kako bi po meni trebao razmišljati svaki profesionalac koji želi svojoj obitelji omogućiti najbolje.
Ovo je zadnje što ću do daljnjega reći na ovu temu.