Nema nam druge prihvatiti da njih - igrače, menadžere, trenere, sve - nije briga za nas, ne tiče ih se možemo li platiti račune i imamo li što jesti, i trebamo se zagledati u sebe i pitati se zašto nam je toliko bitno da Hajduk, Dinamo i reprezentacija pobjeđuju. Živimo "Priču iz Bronxa" (A Bronx Tale). Mafijaš dečkiću jedan kroz jedan objasni da nema smisla da živi za tuđi san, to jest da se emocionalno angažira za tuđi profit.
Varaždin je pobijedio na Poljudu. Nije to samo jedna od utakmica u kojoj je autsajder pobijedio favorita. To je jedna u skoro nepreglednom nizu utakmica koje su nam, ako smo spremni biti iskreni prema sebi, pokazale da je nogomet (sport) samo posao, sveti dres ne postoji. To jest, dres je svet za toliko malo ljudi koji su ga nakon djetinjstva žudnje obukli, da se može reći da ni za koga nije svet.
Da je dres svet za cijelu momčad, a ne samo za rijetke pojedince, autsajder bi favorita pobijedio možda u samo deset posto utakmica nakon kojih bi navijači "preorali stadion" od bijesa.
I Dinamo se nagubio takvih utakmica. Nema tko nije. Malo ih je kao Dražen Petrović ili, iako nije bio ta klasa, Ivan Gudelj. Kojima je dres doista svet, ili više mrze izgubiti nego što vole pobijediti, pa to nema veze sa svetosti dresa, ali to je kao da je dres svet. Svejedno im je igraju li protiv Dream Teama ili juniora Olimpije, protiv Dinama ili Varaždina. Svejedno im je igraju li belu na plaži ili finale Wimbledona, Lige prvaka ili što god. Uvijek daju sve od sebe.
Na svima nama koji smo na tribinama ili gledajući utakmicu na televiziji ikad treperili kao da nam djeca igraju derbi ili finale je da konačno prihvatimo da je njima to samo posao, ili prvenstveno posao. Smisao nogometa u Hrvatskoj je transfer. Naslov prvaka ili osvajanje Kupa je sporedni biznis.
Ljubljenje dresa, zbog čega navijači povjeruju da je nekome klub svetinja, igrače čini popularnima ili im olakšava hodanje ulicom. Ali, koliko ih je, ne samo u Hrvatskoj, koliko ih je i u ligama u kojima ne moraš promijeniti klub da bi zauvijek živio lagodno, pokazalo da lova nije važnija od dresa? Koliko ih nije biralo utakmice?