Kroz glavu mi je prošlo da su nam džaba sve pobjede u skupini ako ispadnemo od Danske. Nitko se neće sjećati pobjede protiv Argentine, sjajne atmosfere, ispast ćemo teški luzeri. Ono, gubitnici. I o tome će pričati neke nove generacije nakon dvadeset godina. Da, to su bili gubitnici. Eto, to mi je prolazilo kroz glavu, rekao je Zlatko Dalić.
Na današnji dan prije dvije godine odigrana je jedna od najdramatičnijih utakmica u povijesti Hrvatske.
Bila je to utakmica nakon koje je u Hrvatskoj prodana rekordna količina apaurina. Ako nam tad nije srce iskočilo... Tri utakmice u skupini, tri pobjede. I povratak u Nižnji Novgorod, gdje je pala Argentina.
- Uzeli smo drugi hotel, nismo bili u istom kao prije Argentine. Organizatori su nas poslali na pomoćni teren, nije mi bilo drago. Glavni teren, tako su nam objasnili, čuvali su za utakmicu - prisjetio se Dalić.
Bio je to teren s kojeg se lako moglo pratiti trening. Odnosno, na koji su Danci mogli poslati neke skaute, koji bi se provukli i snimali.
- Vježbali smo penale, ali me bilo strah da nas netko ne snima, da ne vidi kako pucamo penale. Blizu je bio jedan kafić, pa mi je prošlo kroz glavu da bi netko mogao imati dalekozor. Onda je netko od igrača doviknuo da neće biti penala, riješit ćemo sve u 90 minuta - rekao je Dalić.
I osvanuo je 1. srpnja. Dan utakmice. Izbornik je spavao dulje nego ikad. I smišljao što reći igračima uoči utakmice. Okupio ih je i rekao: “Dečki, ovo je vaš dan. Ovo je vaša utakmica. Ja vam nisam potreban. Ne treba vam izbornik”.
Završio je sastanak, a Dalićevi pomoćnici donijeli su videosnimku podrške koji je poslala Hrvatska vojska. Bio je toliko emotivan da su pet minuta nakon videa igrači ostali nepomično sjediti. Svjetla su se odavno upalila, a igrači su sjedili bez teksta. Bez glasa.
Uoči utakmice naši su gledali penale na Rusija i Španjolska i naravno, svi su navijali za Rusiju. Rusija pobjeđuje, slavlje u svlačionici jer bi to značilo da u mogućem četvrtfinalu idemo na, ruku na srce, puno lošiju momčad od nas.
I počinje utakmica. Gol primamo u prvoj minuti.
- Šok. Danska nije izgubila 18 utakmica, a sad vodi 1-0 - prolazi Daliću kroz glavu.
Nasreću, brzo izjednačujemo. Produžeci. Igra se na nož, i jedni i drugi čekaju penale, ne riskira se...
- Šefe, stavite Rebića u špicu, sjetite se što je napravio Bayernu u finalu kupa, kad je od centra krenuo sam kroz obranu - govori Ivica Olić.
Dalić ga sluša i ubacuje Rebića, ovaj bježi danskoj obrani. Penal. Izbornik Dalić se u tom trenutku hvata za glavu i govori pomoćnicima da je trebao biti gol. Kao da ima neki loš predosjećaj. Loptu uzima Luka Modrić. Dalić ne gleda penal. Ne može.
- Gledao sam samo prema navijačima. Čekao sam da vidim reakciju navijača. Kad ono muk. Znao sam da je promašio - kaže Dalić.
Završavaju produžeci, igrači padaju od umora, a slijede penali. Izbornik Dalić ušao je u teren i zagrlio Modrića, koji je bio utučen. Jer, da je Hrvatska ispala, Luka bi ispao tragičar, iako, bi je naš najbolji igrač. U tom trenutku Rakitić okuplja momčad.
- Dečki, idemo ovo dobiti za Luku! Ajmo pobijediti te Dance - održao je govor Rakitić, dodavši da će on pucati - posljednji.
Počinje drama. Prvi pucaju Danci, Suba brani. Promašuje i Badelj. Kakva drama. No Suba skida još dva penala i Ivan Rakitić uzima loptu. Na tribinama već svi na apaurinima. Nitko ne može gledati.
- Pomislio sam: ‘Bože, ima li kraja?’. I čekam da se zaleti Rakitić. Okrenuo sam se i gledao navijače. Čekao sam njihovu reakciju, kao i kod penala Luke Modrića. Ako zabije, proključat će tribine. Gledam i odjednom kaos na tribini gdje su naši navijači. Uh, kad se sjetim - rekao je Zlatko Dalić.
U četvrtfinalu smo. Za šest dana čekala nas je Rusija. Kakva je to večer bila...