Hrvatska je u njemu dobila vrhunskog igrača i šampiona. Uostalom, donio nam je svjetsko zlato. Kad je 2010. iz Barcelone došao u Hrvatsku, kći Elsa Garcia Martin nije bila ni rođena. Danas, devetogodišnja Elsa, rođena Katalonka, krenula je tatinim stopama i zaigrala je za Hrvatsku. Tata je član Barakuda, Elsa je - barakudica.
POGLEDAJTE VIDEO: Elsa kao i tata Xavi igra za Hrvatsku
- Škola nije počela, meštar je bolestan - nasmijala nas je na izvrsnom hrvatskom, koji govori s dubrovačkim naglaskom. Uhvatili smo je odmah poslije turnira na zagrebačkoj Šalati, gdje nas je dočekala u društvu trenerice.
- Hvala vam, ne bih ništa popila. Nisam žedna - sramežljivo je počela Elsa.
- Ne mogu ni vodu. Hvala. No početna sramežljivost nestala je filmskom brzinom i Elsa je s velikim zadovoljstvom počela priču o prvim vaterpolo koracima, ljubavlju prema sportu koji je Hrvatskoj donio toliko radosti i veselja. Uostalom, donio nam je svjetsko, europsko i olimpijsko zlato. O srebrima i broncama mogli pismo pisati na sto stranica.
- Tata mi je prenio ljubav prema vaterpolu. Prvo je trenirao moj dundo, tata, starija rodica i onda ja. To nam je u obitelji - priča nam Elsa. Rođena u Barceloni s adresom u Dubrovniku, mlada Barakudica velika je nada hrvatskog vaterpola. S plivanjem, a potom i s vaterpolom počela se baviti prije četiri godine, a lani je prvi puta zaigrala za hrvatsku reprezentaciju.
Danas, Elsa igra za djevojčice do 11 godina, iako je dvije godine mlađa od svih u ekipi. Ne smeta joj, Elsa marljivo trenira, a nije joj problem ni snage odmjeriti s dečkima, s kojima najčešće i igra.
- Draže mi je igrati turnire s dečkima jer su stariji i jači pa se moram više potruditi, ali više i naučim - priča Elsa, koja kao i sva djeca, ima uzora. Ne, nisu to Maro Joković ili Sandro Sukno, naravno najveći idol je...
- Tata! Sve tatine utakmice, koje možemo pogledati uživo, gledamo, a kad ne možemo gledamo na televiziji. One stare tatine utakmica pogledala sam na internetu - kaže Elsa. A tatinih starih utakmica ima koliko hoćete.
Na Olimpijskim igrama u Riju donio nam je srebro, a u Mađarskoj, na Svjetskom prvenstvu 2017. donio nam je zlato. Da je sve što je napravio za hrvatski vaterpolo onih šest golova, koje je kreirao ili zabio u finalu Svjetskog prvenstva protiv Mađara 2017. godine, i donio nam to željeno zlato - napravio je dovoljno da ga zovemo našim.
A Xavi je napravio puno više. Postao je idol hrvatskih navijača. Uz sve te tatine uspjehe rasla je i malena Elsa. Danas devetogodišnja- kinja govori, pazite ovo, čak četiri jezika, hrvatski, engleski, katalonski i španjolski. Ili, kako je rekao tata Xavi.
- Moje tri kćeri hrvatski pričaju bolje nego španjolski ili katalonski... U našoj kući je totalni jezični kaos. Supruga i ja razgovaramo na španjolskom, s djevojkama na katalonskom, a njih tri međusobno komuniciraju na hrvatskom. Elsa, kao što smo rekli, hrvatski govori izvrsno. Bez zastajkivanja. Iako je rođena u Barceloni posljednjih nekoliko godina živi u Dubrovniku. Ipak, priznaje kako hrvatski bolje govori od tate, no u katalonskom je Xavi maher.
- Doma pričamo katalonski. Mama želi da ga pričamo kako bismo ga bolje naučili govoriti - otkriva Elsa, koja ima stariju sestru Amandu i mlađu Daru. Tata Xavi i kćeri uživaju u hrvatskoj glazbi, znaju jako puno hrvatskim pjesama. Tako i Elsa. Osim što aktivno trenira dva sporta, Elsa uživa u svemu u čemu uživaju njezine vršnjakinje. Voli modu, gleda crtiće i serije, a posebno uživa u maminim specijalitetima.
- Volim jesti punjenu papriku, špagete i pizzu. Za vrijeme natjecanja ili turnira sa sobom nosim zdrave grickalice, na primjer orašaste plodove jer mi slatko teško pada na želudac i ne osjećam se dobro - govori nam Elsa, učenica četvrtog razreda osnovne škole u Dubrovniku. Najdraži predmeti su joj, pogađate, tjelesni i likovni. A koliko je dobra i talentirana najbolje će vam potvrditi izbornica Nataša Šerkinić.
- Elsa je jako talentirana, skromna djevojčica i sjajna je plivačica. Pred njom je velika budućnost - kaže izbornica. Iako je rođena u Barceloni, Elsi je Dubrovnik nekako više prirastao srcu. Uživa na jugu Hrvatske. A kako i ne bi, sunce, plaže, more... Naravno, sve to ima i Barcelona, no ipak je razlika.
- Bolje je živjeti u manjem gradu jer u Barceloni ne mogu otići u park sama sa sestrama. Mamu je strah jer je veliki grad - rekla je barakudica Elsa, budućnost hrvatskog vaterpola. Ili možda španjolskog? - Ha, ha... Dok živimo u Hrvatskoj, igrat ću za hrvatsku reprezentaciju, a kad se vratimo kući igrat ću za Španjolsku. To je najpoštenije - zaključila je kroz smijeh Elsa.
Tata Xavi dao je puno za Hrvatsku, a sada je član reprezentacije i kći Elsa. Ako je talentirana na oca, a ne sumnjajte da jest, hrvatski vaterpolo, čekaju sjajni dani. Stoga, sretno Elsa, i dobrodošla među barakudice...