Svaka godina, nova nadanja, pjeva Leteći odred, a slični bi bili stihovi kada bi netko otpjevao hajdučku sudbinu u Europi. Splitski klub je od neovisnosti Hrvatske samo dvaput igrao u grupnoj fazi europskog natjecanja. U povijesnoj sezoni 1994/1995 došao je do četvrtfinala Lige prvaka gdje je ispao od Ajaxa. Na novi izlet u Europu čekalo se sve do 2010. godine i plasmana u Europsku ligu.
Zabljesnuo je 'sinjski dijamant' Ante Vukušić i donio pobjedu protiv Anderlechta (1-0) u posljednjim sekundama na Poljudu, ali jedinu i nedovoljnu za plasman u osminu finala. Utakmica protiv istog protivnika, ovaj put u Belgiji, bila je i posljednja Hajdukova u grupnoj fazi europskog natjecanja. Od tada je prošlo 4.628 dana, a 'bili' su tek pet puta došli do play-offa, gdje su svaki put ispali na svome terenu. Dnjipro, Slovan Liberec, Maccabi Tel Aviv, Everton pa Villarreal.
A navijači i klub nadali su se da će ove sezone konačno prekinuti post od 12 godina. I sve je bilo krasno. Tri pobjede na otvaranju HNL-a pa odlična predstava protiv PAOK-a u prvom susretu na Poljudu. Stadion je gotovo svaku utakmicu bio rasprodan, euforija je zahvatila navijače i klub. Konačno su 'bili' igrali po ukusu navijača, no platili su danak neiskustvu igranja tvrdih i teških europskih utakmica.
Hajduk je dominirao i stvarao šanse u obje utakmice protiv PAOK-a. Marko Livaja pogađao je stativu pa promašio četiri prilike u dvije utakmice, nikome nije jasno kako je Jan Mlakar promašio 'ono' na Poljudu, a i Niki Siguru se ispriječila stativa u prvom dvoboju. Splićani su i u grotlu solunske Toumbe pokazali kvalitetu, ali nakon što su se prvo dobro ispromašivali, ispoklanjali su grčku momčad. Prvo penal Odjidje-Ofoea pa velika greška Dialla. Andrija Živković je drugim golom u završnici samo zakucao Hajduk i izbacio ga iz Europe s ukupnih 3-0.
Glavni cilj za ovu sezonu, uz već standardni naslov prvaka, bio je plasman u grupnu fazu Konferencijske lige. Nisu to skrivali u klubu, planski su i pojačali momčad iskusnim i kvalitetnim igračima. No, ovaj put je falila sreća. Hajdučki puk i igrači su razočarani, a trener Ivan Leko tvrdi: 'Trebalo je izgubiti radi nečega, radi čega, ne znam, sad je bolno. To je nogomet, tri poluvremena si super, ali nije dovoljno'.
Neće ova, pomalo populistička izjava, utješiti navijače, ali jasno je na što Leko misli. Moraš patiti da bi jednog dana ispunio svoju želju. A to je, u ovome slučaju, naslov prvaka.
Tko je najveći krivac za poraz?
Hajduk ispašta zbog blamaža (Gzira, Tobol) iz povijesti, koeficijent je drastično pao pa ga na otvaranju svakih kvalifikacija čekaju teški protivnici. I tako će, nažalost, biti sve dok ne izbace jače ime, preuzmu status nositelja pa preko lakšeg protivnika plasiraju se u grupnu fazu. Ove sezone upravo se nudila takva prilika, Hearts je momčad koju bi Hajduk morao izbaciti, a onda bi u skupini imao priliku nabildati koeficijent i sve bi od sljedeće sezone bilo lakše.
Situacija je drugačija u odnosu na prethodne sezone jer klub se zalaufao u HNL-u na početku sezone i izgleda zrelo za velike stvari. Ako se sjajna forma u prvenstvu nastavi, vrlo brzo će se zaboraviti na ispadanje u Europi, no trenutačno itekako boli. Pogotovo jer se računalo na svježe europske novčanice koje bi popunile budžet.
A mi vas pitamo tko je najveći krivac za poraz od PAOK-a. Jesu li igrači podbacili, je li trener mogao bolje reagirati ili je greška na Upravi?