Zadovoljstvo mi je pozdraviti Real i Cibonu. Prvo sam spomenuo Real, ne ljutite se valjda, rekao je predsjednik grčkog saveza Alexandrios u atenskom hotelu "King George" večer prije finala.
Diskretan i nedvosmislen osmijeh Cibonih čelnika bio je znak da nešto nije rekao dobro. Minuta šutnje, a onda se oglasio predsjednik Cibone.
- Ne smeta nam, danas smo drugi, sutra ćemo biti prvi - odgovorio je Slavko Šajber, predsjednik Cibone.
I tako je bilo. Dvadeset i četiri sata poslije, u autobusu koji je vozio u hotel Hilton, Aco je gladio loptu, koju je uzeo s utakmice i sakrio je u torbu.
- Pet dana sam kovao plan za završne trenutke igre, a u tri posljednje minute sam isključivo smišljao taktiku kojom bih došao do lopte u posljednjim sekundama utakmice, pa onda s njom jurnuo u svlačionicu - prisjetio se Aco Petrović.
Cibona, klub koji je upravo raspustio cijelu momčad i stožer, te je večeri u Ateni nadvisila Real, najslavniji, najtrofejniji klub, sedmerostruki prvak Europe.
Danima uoči utakmice glavna muka trenera Reala Sainza bila je kako zaustaviti Dražena. Jer, Dražen je bio nezaustavljiv, momčad koja je imala Dražena već je u startu bila u prednosti.
- Ha, treba dobro igrati i pomoliti se Bogu - rekaoje Sainz.
Pomolili se jesu, ali nije pomoglo. Dražen je zabio 36 koševa.
- Dražen je imao problema s otvaranjem, no kada je oko 15. minute ušao u ritam počela je simultanka. Nik je pak kontrolirao reket i imao je, za današnje pojmove, neshvatljiv 21 skok. Čutura i ja smo zabili po 16 koševa, a Knego 10 - prisjetio se tadašnji razigravač Cibone Aleksandar Petrović
Brat Aco bio je praznovjeran. Aco Trica najbolje je igrao nakon šestodnevne apstinencije od treninga zbog bolesti ili ozljede. No sad je bio potpuno zdrav!
- Aco je pesimist. Boji se da na utakmici neće pogoditi ništa jer je na treningu prije utakmice pogađao sve, nije mogao promašiti - rekao je Branko Vukičević.
U dvorani "Mira i prijateljstva" bilo je 16.000 gledatelja, dvije tisuće bilo je navijača Cibone, oko 1000 navijača Reala, a ostalo - neutralni.
- Što misliš, gdje je najviše neutralnih, grčkih navijača - upitao je komercijalist Marjanović, uoči utakmice, koji je u torbi imao Cibonine značke.
- Tamo - pokazao je Pero Zlatar prema južnoj tribini dvorane.
I tamo su bacili 2000 značaka. Svi su htjeli doći do suvenira, na južnoj tribini je nastao kaos i Cibona je dobila ostatak dvorane na svoju stranu. Bio je to neviđeno pametan potez jer je cijela dvorana navijala za Cibonu.
Čim su Zagrepčani izašli na zagrijavanje, na zapisnički stol donesen je pokal. Ogroman, težak pokal, na kojem su bili upisani svi dotadašnji europski prvaci.
- Evo, tu je mjesto gdje će pisati Cibona - rekao je liječnik Ivan Fattorini, pokazujući kažiprstom mjesto gdje treba biti ugravirano ime novog europskog prvaka.
Potom je skinuo sako i u svlačionici s Božom Fučkarom počeo masažu igrača Cibone.
- Doktore - ozbiljno je rekao Dražen Petrović.
- Dajte malo jače izmasirajte listove, imam osjećaj da ćemo igrati produžetak.
Sekundu kasnije prasnuo je u smijeh. Atmosfera u svlačionici je bila veličanstvena, Franjo Arapović je pjevao, “Otplakao sam, suza se ne stidim”, netko je od službenika došao tražiti početne sastave, pa su ga otjerali iz svlačionice misleći da je španjolski špijun, Dražen se ustao sa stola i počeo skakutati kao da već slavi naslov...
Kako se utakmica bližila Cibonaši su bili sve opušteniji, kao da igraju prijateljsku utakmicu, a ne finale Kupa prvaka.
- Zamislite da sad nestane struje ili uvedu redukciju - našalio se Zoran Čutura misleći na nervozne navijače u Zagrebu. Cijeli grad bio je pred televizijima. Čekalo se Cibonino prvo finale i prvi naslov. I nekako su svi bili uvjereni da je to taj dan.
Poluvrijeme je bilo 39-38. Koš za koš. A onda je Mirko Novosel u poluvremenu održao slavni govor.
- Previše ste nervozni, trošite previše energije tamo gdje je ne biste trebali trošiti, pa smo onda tvrdoglavi tamo gdje bismo trebali biti pametni. Aco, ti si promašio bacanje jer si se nervirao zbog odluke suca, koja se ne može izmijeniti. U obrani, Dražen, Aco i Dečec (Čutura) moraju čuvati njihovu trojicu igrača. Ne smije se dogoditi da budu slobodni na trici. Napad ne smije trajati pet sekundi, Dražene, ne možemo u prvoj akciji ići jedan na jedan. Čutura i Nakić, napravite kretanje po dubini, pa kad Dražen ostane jedan na jedan - može na koš. Ajmo sad. Bez nervoze. Dobivamo sto posto - rekao je Novosel.
I tako je i bilo. Serijom 20-4 Cibosi su razbili Real i stigli na Olimp. Od 29. do 37. minute, u samo osam minuta, od 61-59 Cibona je došla do 81-63. I to je bio kraj. Nitko nije tako Real razbio kao Cibona te večeri.
A onda slavlje. Na Ciboninom pokalu iz 1982. razbio se porculanski poklopac, na ovom pokalu, starom 28 godina, razdvojilo se postolje i umalo se izgubilo tijekom fešte. Aco je ukrao loptu s kojom se igralo, za koju je neki zagrebački obrtnik nudio bogatstvo, Boris Jurić s ramena Franje Arapovića je skinuo mrežicu. Svi igrači ostali su bez dresova, Aco Petrović bez hlačica.
A potom se slavlje nastavilo u hotelu Hilton. Osoblje hotela serviralo je veliku tortu ukrašenu slovima od šlaga na kojoj je pisalo - Congratulations - Viva Cibona. Trener Reala danima je ponavljao da su dali sve od sebe, ali da je Cibona momčad s drugog planeta.
- Ključnu utakmicu za plasman u finale igrali smo u Moskvi, protiv vrlo jakog CSKA i junak te utakmice bio je doktor Fattorini koji je nas trojicu osposobio za nastup. Sjećam se da je prije puta u Moskvu dolazio k meni u Dubravu i davao mi infuziju da se oporavim od snažne viroze. S obzirom da smo našu utakmicu igrali nešto ranije u miru smo čekali vijest iz Bologne da vidimo tko će nam biti finalni suparnik - rekao je Aco.
A tad, dok su čekali protivnika, Mirko Novosel odigrao je odličnu igru. Prvo je govorio igračima da ne želi Real jer teško je pobijediti jednu momčad tri puta u četiri mjeseca. A kad se znalo da će Real biti protivnik...
- Mirko je govorio da je teško neku tako dobru momčad pobijediti tri puta u sezoni, no kada se pokazalo da će to ipak biti Real u svrhu naše psihološke pripreme Mirko je okrenuo priču i počeo pričati kako smo Real dobili dvaput pa možemo i treći put - kaže Aco.
Da, bila su to vremena. Cibona je bila strah i trepet, godinama poslije Cibona je bila zaštitni znak Eurolige. Danas su neka druga vremena. I zato, lijepo se sjetiti, za one mlađe, što je Cibona nekad bila. Dobra, stara vremena...