Jedan od brojnih darovitih mladića koji su zarana morali otići s Poljuda i sreću potražiti u drugim sredinama je napadač Tomislav Bušić, koji danas brani boje Maccabi Petah Tikve. Počeo je sjajno, već u drugoj sezoni zajedno sa Mladenom Bartolovićem podijelio naslov najboljeg strijelca Hajduka, bio je nezamjenjiv i u mladoj reprezentaciji, i onda potonuo u zaborav. Puno smjena trenera, loši rezultati kombinirani sa malo prigoda za igru i velikom konkurencijom narušili su mu samopouzdanje. Nije profitirao ni na šestomjesečnoj posudbi u kievskom Dinamu, pa je na koncu sa jedva 23 navršene godine morao u Izrael.
- Bilo pa prošlo, na vrijeme provedeno u Splitu se ne osvrćem. Sigurno da je moglo i trebalo biti bolje, no sad sam koncentriran na Maccabi – kaže Bušić koga je u novoj sredini zatekla teška situacija.
- Borimo se za opstanak i uglavnom smo orijentirani na obranu, tako da nema puno prigode za nas u napadu. Prije 20-ak dana promijenili smo i trenera, vidjet ćemo što će biti u nastavku sezone.
Životom u Izraelu Bušić je prezadovoljan.
- Živim 5 kilometara daleko od centra Tel Aviva, klima je slična onoj u Splitu, sve je sjajno, pogotovo kad kažete da dolazite iz Hrvatske. Svi odmah pitaju za Nikolu Vujčića, Giovannija Rossa, Deana Računicu, Nenada Praliju... Nedostaje mi jedino obitelj i supruga koja bi uskoro trebala roditi u Splitu.
Tomo redovito prati Hajduk, u kontaktu je sa bivšim suigračima...
- Čujem se sa svima, najviše sa kumom Nikicom Jelavićem. Veselim se njegovim golovima i dobrim igrama jer je nakon brojnih ozljeda i povrataka nogometu zaslužio sve lijepo što mu se događa. Njegova upornost svakome mladom igraču u problemima bi mogla poslužiti kao nadahnuće. Nadam se da ću i ja krenuti njegovim stopama.