Prije nešto manje od godinu dana Toronto Raptorsi postali su prva momčad u povijesti NBA lige koja se “drzunla” izabrati Europljanina kao prvog na draftu. Rizik se već počeo isplaćivati - Talijan Andrea Bargnani već je u prvoj sezoni pokazao dobar dio “talenta kojem je nebo granica”. Nijemac Dirk Nowitzki vodio je Dallas Maverickse do najboljeg omjera u regularnom dijelu sezone i zaradio nagradu za najkorisnijeg igrača lige, čime je postao prvi Europljanin s tim priznanjem. I za kraj - Tony Parker. Omaleni, žgoljavi Francuz svojom je brzinom i pregledom igre bio najbolji pojedinac finala u kojem su njegovi San Antonio Spursi “pomeli” Cleveland 4-0, za što je proglašen nakorisnijim igračem netom završenog finala najjače lige svijeta. Kad je stigao u NBA ligu 2001. godine, još nije bio igrač po ukusu trenera Gregga Popovicha, koji ga je konstantno kritizirao i time tjerao na dodatni rad. Naposljetku se isplatilo. - Bilo je to teško doba za mene, ali da nije bilo Popovih kritika, danas ne bih bio tu gdje jesam - priznaje 25-godišnji Francuz, koji je donedavno bio poznatiji po vezi sa zvijezdom “Kućanica” Evom Longoriom nego po košarkaškim vještinama. Tih se dana prisjetio i Popovich. - Kad je došao na prvi trening, poslali smo ga kući jer nije bio dovoljno čvrst. A sad u rukama ima ovako vrijedan trofej - ispričao je uz smijeh. U Francuskoj je Parker velika zvijezda, no kaže da nikad neće doseći karizmu Zinedinea Zidanea: - On je ultimativna legenda i uvijek će biti broj jedan. Ni ja ni bilo koji nenogometaš nikad ga nećemo moći dostići.