Čim je švicarski sudac Circhetta u Bukureštu označio kraj utakice, a igrači Hajduka poletjeli jedni drugima u zagrljaj slaveći plasman u Europsku ligu, tisucama kilometara udaljeni grad pod Marjanom je proključao. Masa navijača, onih koji su sa strepnjom prijenos slušali kod kuće putem radija, te mali broj sretnika koji su gledali utakmicu na rumunjskoj b1TV, zaputilo se uz pjesmu prema centru grada. Rivom i Pjacom odjekivale su petarde i topovski udari, gorjele su bengalke, trubile sirene brodova i automobila, sve se slilo u jednu veselu masu koja je slavila najveći uspjeh svojih ljubimaca u zadnjih petnaest godina. Iza ponoći navijači su se zaputili prema splitskoj zračnoj luci, gdje ih je gotovo 2000 dočekalo slijetanje zrakoplova iz Bukurešta. 
'Nitko kao Hajduk iz Splita', odjekivalo je zračnom lukom. Prvi je, praćen ovacijama i skandiranjem 'Ibro, Ibro' pred navijače izašao Senijad Ibričić, no policija ga je brzo vratila natrag u zgradu jer razdraganu masu više nitko nije mogao kontrolirati. Svatko je želio čestitati, dodirnuti svog idola, svatko je želio suvenir, pa su igrači na putu do autobusa, do kojeg su se probili tek nakon sat vremena čekanja i nekoliko neuspješnih pokušaja, ostali bez majica... Navijači su visjeli s ograda i nadstrešnica, a pedesetak najupornijih popelo se na autobus, koji se ljuljao pod njihovim nogama i nije mogao krenuti prema stadionu. U 'mirovnu misiju' krenuo je Mladen Grdović, no ubrzo je završio na rukama navijača i ostao bez gitare. Molili su čelnici Hajduka navijače da ih puste, čak je i Špaco Poklepović uzeo megafon, ali su ga navijači nadglasali. 'Špaco, Špaco... Pirija, pirija...', odjekivalo je platoom ispred zračne luke, pa su se Špacini vapaji i molbe da ih puste kućama jer su igrači umorni izgubio u povicima koji su se razlijegali Resnikom. Tako se slavi! Bravo Splićani, pokazali se kako se voli svoj klub.