Rijekin Jadranski derbi bio je: dominacija nad Hajdukom, uzduž i poprijeko! Pobjeda 100% zaslužena, igra sjajna, još jedan trijumf nad Dalmatincima i možda najslađe: opet drugo mjesto u Prvoj HNL (ove sezone utoliko dragocjenije jer igra i za Ligu prvaka)!
Simon Rožman je prvi put posegnuo za rješenjem u kojem je Gorgon je počeo kao lijevi vezni, a Andrijašević ostao u napadu s Čolakom. Capan na stoperu, Galović u sredini stoperskog trojca bez zapovjednika Velkovskog (ozljeda) i Escovala (na klupi).
Rijeka je bila bolja od samog početka, ali nikakvog tu 'uragana' nije bilo nego postupno pritiskanje Splićana u krilo svojem golmanu dok, već negdje od polovice prvog poluvremena, nisu znali ni kako prijeći na riječku polovicu travnjaka, a kamoli zaprijetiti Panduru.
Igor Tudor je nemjerljivo poznatije i veće nogometno ime, ali Rožman ga je u divnu riječku nedjeljnu večer trenerski totalno nadigrao u pripremi utakmice!
Tudorovi su Bili tonuli sa svakom novom minutom utakmice, a Rožmanovi Bijeli rasli, sigurni u sebe i svoju ideju nogometa, u nametanje svoje dominacije u derbiju. Ni kad su se nizali promašaji mlada riječka squadra nije sumnjala u sebe, nije gubila ni strpljenje, ni živce nego igrala onako kako joj je to zacrtao mladi slovenski strateg.
Stoperski tercet - fantastičan, bokovi - sjajni, veza - neumorna u trci i duelu, napad (čitaj: Čolak) - zabio kad je trebalo. Splićani s Kvarnera, naravno, ne mogu otići zadovoljni, ali za hrvatski je nogomet sjajno da je još jedan HNL derbi prošao bez repova.
Na riječkoj pobjedi nema ni najmanje mrlje, suđenje je bilo dobro, stadion lijepo popunjen (7.326 gledatelja, od kojih 320 gostujućih navijača), a tradicija Miškovićeve ere i dalje živi... Jadranski je derbi odigran, još je puno do kraja sezone, ali trenutni pogled na tablicu govori: Rijeka je ponosna kraljica Jadrana!