Sve ono najbolje što nogometni svijet ima i nudi, nalazi se godinama na listi želja dva uvijek ista kluba. Čak se i Roman Abramovič malo pritajio, okrenuo tržištu jeftinijih talenata, samo Moratti i Berlusconi još uvijek istu priču tjeraju - ako igrač ne stoji barem 30 milijuna eura, kod nas igrati - neće. Talenti poput Nanija i Andersona, mladi i toliko dobri da završe u jednom Manchesteru, Milan i Inter ne zanimaju. Jer u Italiji se na rezultat ne čeka ni sekunde. Zato Milan za Ronaldinha daje 100 milijuna, Inter isto toliko za Messija, samo su nešto manji iznosi za C. Ronalda i Eto’oa. Abramovič je iz te priče, čini se, izašao, vlasnici Liverpoola Hicks i Gilette u nju se još nisu uključili, ostali ili nemaju ili nisu toliko ludi. I zaboravite Salihamidžića, Iaquintu pa čak i Lucu Tonija jer da su njih Moratti i Berlusconi baš toliko željeli, gotovo je sigurno da bi ih na kraju i dobili. Čak i jedan Real polako ispada iz utrke za najveća imena, nakon bačena novca na Gagu i Higuaina i te kako su počeli razmišljati. Ali Milan, a posebno Inter, još uvijek imaju vreću bez dna. Jer kad je mogao Moratti potrošiti milijardu na igrače koji godinama nisu napravili ništa, može još 200 mil. na one koji, nada se, - hoće. BAYERN JEDINI SPREMAN ZA SEZONU Nakon 11 godina Bayern neće sudjelovati u Ligi prvaka i to je čelnike natjeralo da ekspresno reagiraju - Iz Fiorentine su uzeli Tonija, iz Marseillea Ribberyja, a jedini igrač kojeg još žele je Miroslav Klose. No čak ako i ne uspiju, tvrde, nije tragedija. S druge strane, izuzev Kake, za čiji transfer ne postoji realna podloga, sve ostalo “plaća” se “milanskim” eurima. Većina želja moćnih klubova poput Barce i Arsenala svodi se na kupnju od eventualne prodaje Ronaldinha, Eto’oa i Henryja.