Teška, prokleta bolest ugasila je život jednog od najvećih vaterpolista u povijesti i jednog od najboljih mađarskih sportaša svih vremena, Tibora Benedeka. Oči je zauvijek zaklopio sa samo 47 godina.
Iz sporta, s klupe UVSE - Vízilabde, povukao se sa prvim danom svibnja, kada mu je zbog bolesti postalo doslovno nemoguće pomagati klubu i sportu kojem je kroz više od tri desetljeća donio toliko radosti i ushita da je to gotovo nemoguće i opisati.
Igrao je u Ujpest Doszi, Racing Romi, Pro Reccu, Honvedu te, u ljetnoj malteškoj ligi, u Sliemi. Kao trener bio je izbornik mađarske reprezentacije i šef struke UVSE-a.
One koji vaterpolo vole i prate na Benedeka ne treba podsjećati ni slovom. Ljevoruki je velemajstor vaterpolo igrao kao Messi nogomet. Nestvarno dobro, neopisivo atraktivno i sa niskom najvećih mogućih osvojenih trofeja.
Kao igrač - tri puta olimpijski pobjednik, svjetski i europski prvak, peterostruki osvajač Lige prvaka. Kao izbornik - svjetski prvak. Vrh vrhova. Sve što je u vaterpolu dotaknuo pretvorilo se u zlato.
Tibor Benedek bio je jedan od onih igrača kojem publika protivničke momčadi priredi ovacije i ustane iz poštovanja na noge dok mu plješće. Kao Old Trafford Ronaldu ili Santiago Bernabeu Ronaldinhu.
Otišao je istinski, stopostotni vaterpolski genij čija je ljevica bila vaterpolsko čudo neviđeno, a potezi u bazenu - vaterpolski artizam i divota sporta za sva vremena.