Za uspjeh 24sata dijelom je zaslužna odluka uredništva da tekst ne smije izgledati kao da ga je napisao Mamić. Ili Sanader, ili Severina, ili bilo koji lik o kojem pišemo. To bi netko trebao reći, ha, navijačima Hajduka. Njihove riječi, djela, misli i propusti ne smiju ni izgledati kao da su Mamićevi. To jest, akcije čovjeka koji tvrdi da navija za Hajduk ne smiju pogodovati Dinamu.

Dalje, i uprava i igrači Hajduka možda bi trebali razmisliti za koga igra Hajduk. Jesu li to najžešći, najglasniji navijači, ili se slaveći golove trebaju kao kralju pokloniti drugim tribinama, na kojima su roditelji s djecom? Najbolje bi bilo da su svi oni ravnopravni navijači, to jest kupci nogometa, da zaslužuju jednako poštovanje momčadi i uprave.

Ali, stvarno bi trebalo razmisliti koliko ovi kojima se igrači i uprava najčešće klanjaju zapravo otjeraju roditelja s djecom sa stadiona, a kolikima su sasvim dovoljno dozlogrdili da Hajduk, zbog Hajduka možda ni druge klubove, više ne gledaju ni na televiziji. Koliko sponzora razjure! Hej, jučer je netko udario igrača Hajduka, a sutra mogu gledati Bayern i Real. Prilično lak izbor.

Igrači su naprosto premladi da bi kritika išla njima. Uprava Hajduka predugo se i previše ulizuje krivim ljudima. Da ne bude zabune. Žena u minici ima pravo ušetati među tisuću pijanih, nitko je nema pravo silovati, ali će sigurno biti silovana. Nitko nema pravo reći da je sama to tražila. Ulizuješ li se predugo krivim ljudima, daješ li im previše na važnosti, opako ti rastu šanse da će oni pomisliti da smiju udariti igrača. Još će i nagradu očekivati. Odobravanje.

OK, opet da ne bude zabune, nitko nema pravo reći da su uprava i igrači Hajduka sami tražili takav odnos navijača. No, osim što uprava konkretnim djelima, zabranom ulaska na stadion, recimo zapošljavanjem dektektivske agencije da pomogne policiji i pravosuđu, treba dati do znanja što misli o nasilju, ekipa koja vodi Hajduk trebala bi razmisliti za koga Hajduk igra.

Možda da se svi počnu klanjati drugim tribinama?