Pri povratku iz Splita u Dinamovu autobusu vladao je muk. Nije bilo pjesme, nije čak bilo ni glazbe. Svi su bili u šoku. U busu je bio i Fernandes, kojemu je Rugašević slomio nogu. Išao je na operaciju.

Nije plakao, dobio je injekciju protiv bolova, pa je nekako izdržao do Zagreba.

Baš kao i Fernandesu, noga je puknula Nenadu Gračanu, Eduardu da Silvi, Marijanu Buljatu...

- Nikad neću zaboraviti onaj užas odmah nakon loma. Mislio sam da je sve gotovo, da više nikad neću igrati nogomet. Bio sam najsretniji kad mi je liječnik, odmah nakon operacije, kad sam se probudio, rekao da ću opet igrati. Taylora nikad poslije nisam vidio - prisjetio se Eduardo da Silva.

Kako je sad Fernandesu, vrlo dobro zna i Marijan Buljat. Njemu su dvaput slomili nogu. U Dinamu i Hajduku.

- Lijevu mi je sredio Eduardo, desnu Jonjić - kaže kroz smijeh Marijan Buljat.

Probao je objasniti što sad čeka Fernandesa.

- Mora se pripremiti na to da prvih šest tjedana neće moći hodati. Tek će se tad početi polagano oslanjati na nogu. Ja sam radio po 10-12 sati na dan. A što se tiče loma... Jonjić i ja smo išli na loptu, podignuo sam lijevu nogu i odmah vidio da neće biti dobro. Lom su čuli svi na treningu. Suigrači su ostali u šoku, desetak minuta od straha mi se nisu približili. Cijelo sam vrijeme bio pri svijesti, a prizor je bio strašan. Još dok sam padao na travnjak, vidio sam da je noga puknula - kaže Buljat, koji se u oba slučaja vrlo brzo oporavio.

- U Dinamu sam slomio nogu 9. siječnja, krajem ožujka sam počeo trčati, a već u travnju sam trenirao s prvom momčadi. Fernandes će izgubiti Svjetsko prvenstvo, to je sigurno, ali neka se ne predaje. Ja sam za pet mjeseci već uklizavao kao da noga nikad nije bila slomljena - rekao je Marijan Buljat.