U emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2' gostovao je popularni trener Dinama Vahid Halilhodžić.
-
Naljutili su me vaši kamermani. Ušli su mi na trening iza leđa, a ja to
baš i ne dopuštam. No porazgovarali smo i sve izgladili - rekao je
odmah na početku Vaha. Ulazak u svlačionicu ne dopušta.
- Pa to je
kao da vam ulaze u spavaću sobu. Istina, Zdravko Mamić može ući kad
želi, on je gazda i tu nema dilema. Ali što se tiče sastava, moja je
uvijek zadnja. Naravno, u razgovoru sa suradnicima - kaže Halilhodžić o
svojoj trenerskoj strogoći.
U Dinamo je došao samo dva dana prije
europske utakmice. Zatekao je loše psihičko stanje momčadi.
- Ah, što sam
zatekao?! Nisam imao vremena ni da vidim kakvi su moji igrači. Pričao
sam s njima, gledao ih u oči i čitao sam im misli. Tada sam vidio da
vjeruju u uspjeh, u mene.
Prošao 'trnovit' put u životu i karijeri.
-
Vjerujem u ljude i neljude. Moj put bio je jako težak, ne znam ni sam
kako sam ostao živ. Preživio sam taj prokleti rat, bio sam na silu
odveden u rat i puno dugujem nogometu - kaže. Najveće trenerske uspjehe
postigao je s Lilleom u kojem je još uvijek legenda. No na klupu je
prvi put sjeo u svom Veležu za koji je kao igrač zabio čak 106 golova.
-
Prekinuo sam nogometnu karijeru nakon što mi je umrla majka 1987.
Vratio sam se kući da budem uz oca - rekao je Vaha suznih očiju te
nastavio:
- Zahvalan sam svojim roditeljima na svemu i želio sam im
se odužiti na taj način. Ja sam bio jedan od šest sinova, nije im bilo
lako. Gubitak majke me teško pogodio, nisam više imao nikakve volje za
nogometom. Vratio sam se u Mostar.
Sam sebe sam ranio u ratu. Premještao sam pištolj i upucao se u stražnjicu, priča Vaha
Iz Mostara je otišao u ratno vrijeme, a i sam je bio ranjen.
-
Bio sam prvi ranjenik u Mostaru. Sukobio sam se sa specijalcima iz
Niša. Zamislite, 50 pušaka je bilo upereno u mene, ni sam ne znam kako
sam ostao živ. Vikao sam im da su fašisti i vrijeđao ih. Nakon toga sam
otišao kući da zaštitim obitelj, uzeo sam pištolj koji mi je netko
'turnuo' za svaki slučaj. Stavio sam oružje odozada za remen. Htio sam
ga pomaknuti, no sam sebi sam pucao u stražnjicu. To je bio jedini put
da sam pucao i nikad više neću - prisjetio se Dinamov trener.
Sve iz početka, opet od nule
- Jednom su neki ljudi došli u moju kuću da me ubiju, nisu me našli, ali bio sam jedan od bogatijih u Mostaru i moja kuća je nestala u jednom danu. Otišao sam u Francusku i počeo sve ponovno - priča. Vodio je u početku niželigaške klubove, preselio se iz kuće u Mostaru od 500 u francuski stan od 30 kvadrata. Preuzeo je Lille 1998. i s njim ušao u prvu ligu te Ligu prvaka.
Prezimit ćemo u Europi, to će biti moj poklon Dinamu, uvjerava Vaha
Nije ni sanjao da će voditi klub iz bivše
Jugoslavije.
- Da mi je netko prije dva mjeseca rekao da ću
trenirati Dinamo, rekao bih mu da je lud. No, eto me. Već 40 godina
'modri' čekaju da prezime u Europi i zato mi je tako teško pao poraz od
PAOK-a. Sve ću učiniti da Dinamo prezimi jer bi to bio moj poklon
generacijama koje su to pokušavale. Ponosan sam na ovu grupu igrača,
sve ću napraviti da osvojimo Kup, prvenstvo i zimu u Europi. A onda
uđemo u Ligu prvaka - zaključio je Vaha.