Nama se nikud ne žuri, poznati je duet Vatre i Massima, a čini se da je to i omiljena pjesma hrvatskih sudaca. Za 26 minuta možete napraviti puno toga, vježbati, prošetati, pripremiti obrok pa i pogledati epizodu serije. Ili, u HNL svijetu, jednostavno potrošiti to vrijeme na VAR provjere.
Subotnje utakmice Dinama i Rijeke (2-2) te Istre i Vukovara (1-2) u 30. kolu HNL-a pretvorile su se u VAR lakrdiju. Tehnologija je tu da ispravi pogreške sudaca, ali i da ubrza donošenje odluka. No, koliko god ona bila od pomoći, njome i dalje upravljaju ljudi pa su samim time moguće i pogreške. To čak možemo i shvatiti, ljudski je griješiti, pogotovo kad si pod pritiskom, ali zar je moguće da svaku utakmicu provjere traju cijelu vječnost te samim time guše nogometnu igru i stavljaju suce u prvi plan?
Na Maksimiru se VAR aktivirao u tri situacije i ukupno je na provjere otišlo čak 11 minuta. Što se tiče utakmice u Puli, situacija je bila još kritičnija. Nevjerojatnih 15 minuta pregledavale su se tri sporne situacije.
Bilo bi korektno i transparentno kada bi se oglasio šef sudačke komisije Bertrand Layec, za kojeg se neki pitaju i postoji li uopće, i pojasnio što se događalo u VAR sobi i zašto su provjere toliko dugo trajale, je li riječ o nekompetentnosti sudaca ili je oprema zakazala. No, poučeni dosadašnjim iskustvom, to se vjerojatno neće dogoditi. Francuz će, kao i uvijek, sve staviti pod tepih i jednostavno pustiti da ode u zaborav.
Je li problem u VAR-u? Nije ni tehnologija nije svemoguća ako se njome ne zna upravljati. Najveći je problem što suci prečesto kompliciraju. Nesigurni su u svoje odluke pa ih više puta provjeravaju, a za to vrijeme igrači čekaju na terenu i vrijeme curi. Sve to uništava ritam i uzbuđenje te budi frustracije i bijes kod navijača, igrača i svih nogometnih aktera. A najizloženiji svemu tome bude glavni sudac koji, ni kriv ni dužan, mora čekati da se njegove kolege iz VAR sobe dogovore o spornoj situaciji, hoće li ga pozvati da je sam provjeri ili ne.
Najjednostavnije rješenje bilo bi dodatno ulaganje u tehnologiju kako bi se izbjegle ovakve situacije te implementacija engleskog sustava VAR-a, koji je jedan od najboljih, najbržih i najučinkovitijih. No, problem je što on zahtijeva veći broj kamera, što ovisi i o produkcijskoj kući koja realizira prijenose, a to u dogledno vrijeme neće biti moguće u HNL-u jer infrastruktura to ne dopušta. Upravo zato jedino preostaje dodatna edukacija sudaca i ulaganje u njih, ali i bolja komunikacija s javnosti. Dosadašnja Layecova komplicirana priopćenja, nakon kojih tek ništa ne bi bilo jasno, zasigurno nisu pomogla u izgradnji povjerenja u hrvatsko suđenje, a samim time i u hrvatski nogomet.
Jedna od praksi koja se koristi u nekoliko sportova jest da suci tijekom utakmice putem mikrofona objasne zašto su donijeli određenu odluku. Ako se ona pokaže i pogrešnom, izazvat će manje frustracija jer bi transparentnost svima trebala biti na prvom mjestu. Mehanizmi postoje, samo ih treba znati iskoristiti.