Hrvatski i svjetski teniski velikan Nikola Pilić, izbornik hrvatske reprezentacije koja je 2005. u Bratislavi po prvi put osvojila Davis Cup, umro je u Rijeci u dobi od 86 godina.
Nikola Pilić je rođen 27. kolovoza 1939. u Splitu i započeo je svoj teniski put na legendarnim zemljanim terenima na Firulama. U dugotrajnoj i vrlo uspješnoj igračkoj karijeri osvojio je šest pojedinačnih naslova i još 11 u konkurenciji parova, među kojima se ističe pobjeda na US Openu 1970., kad je s francuskim partnerom Pierreom Barthesom u finalu svladao legendarne Australce Roya Emersona i Roda Lavera.
Bio je finalist Roland Garrosa u pojedinačnoj konkurenciji 1973., kad ga je u meču za trofej nadigrao tada jedan od najboljih tenisača svijeta, Rumunj Ilie Nastase. Igrao je i u finalu Wimbledona u paru s Borom Jovanovićem (1962.), u kojem su bolji od njih bili Južnoafrikanac Bob Hewitt i Australac Fred Stolle.
Po završetku igračke karijere imao je još uspješniju trenersku karijeru, u kojoj je vodio mnoge vrhunske svjetske tenisače poput Novaka Đokovića, Gorana Ivaniševića, Michaela Sticha, Borisa Beckera i drugih te postao jedini čovjek u povijesti koji je s tri reprezentacije, Njemačkom, Hrvatskom i Srbijom, osvajao naslove pobjednika u Davis Cupu.
HRT je iz svoje bogate arhive izdvojio pravo blago, intervju kojeg je Pilić 1968. godine, tijekom igračke karijere i u naponu snage, dao legendarnom komentatoru i novinaru Mladenu Deliću. Bio je poznat kao izrazito temperamentan tenisač pa je znao burno reagirati tijekom mečeva, a to publici baš i nije odgovaralo. Upravo je to bilo jedno od pitanja iz intervjua.
- Kako je sada, Piliću, s vašim nervima, s vašim živcima? Vi ste, dok ste igrali u Jugoslaviji, često se nervirali i publika je često nezadovoljna što se, eto, tako ponašate, što vas svaka mala greška nervira... Kako je to sada? - pitao ga je Delić.
Pilić se zamislio na trenutak i iskreno odgovorio:
- To je, ja mislim, lijepo pitanje što ste mi postavili, međutim, moram se nekako opravdati. Ja sam čovjek, recimo, nervozan, ali moram reći jednu stvar. Ja ne mogu biti indolentan. Ili mogu biti nervozan i željeti da pobijedim, i to u onom najvećem smislu, indolendan ne mogu biti. Ako sam indolentan, onda mogu otpisati meč.