Križevački gore list Robert Lisjak (42) prvi se put trebao okušati u nogometu na pijesku u sklopu 1. Svjetskog kupa, u Rio de Janeiru, no pandemija korona virus poremetila je planove. Kup se trebao održati od 23. do 29. ožujka, a među 12 reprezentacija svoje je mjesto imala i Hrvatska.
Podsjetimo, Lisjak je branio u prvoligaškim klubovima Rijeci, Istri, Slaven Belupu, a s obitelji živi i radi u Vodnjanu kraj Pule.
Lisjak je zet poznatog pršutara Milana Buršića, a priznaje da mu nošenje teških polovica pršuta i špaleta pomaže kod teniranja i bolje kondicije.
- Dižem pršute i tako vježbam. Primjerice, ako dođe tona robe u jednom tiru, ja dignem otprilike tri tone jer svaki taj pršut uzmem tri puta u ruku, stavim ga nasoliti, opet uzmem u ruku i stavim ga da odleži na soljenju, a pri istovarivanju ga također moram dići. Butovi su teški malo manje od 20 kilograma. To primim jednom rukom jer treba leđa čuvati do kraja života.
- Da je SP bio samo desetak dana kasnije, ne bih išao jer smo u pripremama za Vodnjansku "špaletu" koja se tradicionalno održava kod nas već godinama, pa ne bih mogao jer moram pomoći.
Inače, špaleta je prednji svinjski dio noge, jako je ukusna i cijenjena u Istri.
- Nisam trebao ići sam u Brazil, već još nekoliko igrača: Ivan Jurač, Domagoj Jurković, Josip Mohač, Filip Mikuljan, Juraj Javorović, Emanuel Melon, Aleks Serafin, Tomislav Ribić... Dragan Đukanović je u delegaciji, a trener je Milivoj Bračun - dodao je Lisjak.
Kaže da je riječ o malom nogometu na pijesku u kojem se igra u novom formatu 6 igrača plus golman. Lisjak je jedan od vratara.
- Ovo nije niti blizu realnom nogometu i nema veze s branjenjem velikog terena ili futsala. Lopta je posve nepredvidiva, a ako padne na pijesak, samo i isključivo refleks tada radi. Nikad ne znaš kamo će lopta, hoće li se odbiti preko glave, ostati na zemlji, može se i od pijeska odbiti u gol. Nikad nisam probao nogomet na pijesku, ali kroz golmansku karijeru sam imao bezbroj treninga na pijesku. Treniranje na pijesku je pet puta teže nego na travi ili parketu. Za sada nisam imao treninge, a u reprezentaciji su rekli da ćemo odraditi nekoliko treninga na pijesku tijekom veljače. Kondiciju do tada nabijam pršutima i tenisom tri puta tjedno u Vodnjanu, protiv trenera - priznaje Lisjak.
Kaže da mu za kondiciju ne treba trčanje u komadu, već brza promjena pravaca i sprint od 2-3 metra, što ima u tenisu. Poziv za odlazak u Rio mu je stigao nakon što je branio na najjačem malonogometnom turniru u Hrvatskoj, "Kutija šibica."
- Preporučio me zapravo Mario Jozić, moj kolega iz Belupa. Nogomet na pijesku je jedina stvar od nogometa koju nisam probao i zato mi je veliki izazov. Iako su temperature i iznad 30 stupnjeva, nije problem - rekao je na kraju.