U ljeto 1992. godine Goran Vučević prešao je iz Hajduka u Barcelonu za tada astronomskih sedam milijuna njemačkih maraka. Nekoliko tjedana poslije s Hajdukom je osvojio prvo prvenstvo u nezavisnoj Hrvatskoj, a proglašen je i najboljim igračem lige. Za Barcelonu je potpisao 7-godišnji ugovor, a tadašnji šef struke Johan Cruyff izabrao ga je ispred Predraga Mijatovića. U katalonskom klubu Vučević, nažalost, nikad nije dobio pravu šansu da do kraja razvije svoj talent. Od spomenute sezone Španjolci su uveli pravilo da mogu igrati samo tri stranca, a današnji šef Hajdukove omladinske škole nije imao previše šanse kraj velikana poput Romarija, Ronalda Koemana, Hriste Stoičkova, Michaela Laudrupa... Dvije godine poslije osuđen je Hajduku, koji je potom odveo do četvrtfinala Lige prvaka.

NAJBOLJIH 11 GORANA VUČEVIĆA (4-3-3):
GOLMAN: Tonči Gabrić - Dobrim dijelom zaslužan za prolaz Hajduka u četvrtfinale Lige prvaka. I danas ga zovemo Legenda.
OBRANA:
Albert Ferrer - Igrali smo zajedno u Barceloni. Jedan od najmodernijih igrača svog vremena.
Ronald Koeman - Nizozemac je prototip kapetana i vođe. Poznat po dugim dodavanjima i strahovitom udarcu.
Igor Tudor - Podsjećao me na Koemana. Napravio je veliku karijeru u Juventusu.
Robert Jarni - Dovoljno je nabrojati klubove u kojima je igrao: Real, Juventus, Betis...
VEZNI RED:
Aljoša Asanović - U većini utakmice hrvatske repke bio je najbolji ili među najboljima.
Zvonimir Boban - Nogometni genijalac. Rođeni lider sa sjajnom igrom jedan na jedan.
Josep Guardiola - Mozak Barcelone iz 1992. godine. Sve se vrtilo oko njega
NAPAD:
Alen Bokšić - Najbolji napadač Europe dok je igrao za Marseille. Brz i ubojit.
Romario - Čudo od igrača. Imao je nevjerojatan instinkt za gol.
Hristo Stoičkov - Legenda bugarskog nogometa i Barcelone. Sjajan dribler.