Nakon što je spasio Hrvatsku i odveo ju u osminu finala Svjetskog prvenstva, proslavio je s igračima pa otrčao do tribina. Negdje iz gužve pojavila se njegova majka Sanja. Osmijesi na licu i iskreni zagrljaj. Bilo je teško zadržati emocije. Scena koja je ganula mnoge.
I dalje ga krasi taj dječji, iskreni osmijeh, ali na terenu mu nema premca. Hrabar i neustrašiv, samouvjeren, sve stiže očistiti, 'tuče' se sa svima. U ovome trenutku jedan od najboljih stopera na svijetu, a pitanje je trenutka, i najskuplji stoper u povijesti. Joška na terenu odavno smo upoznali, a kakav je izvan terena?
- Na kraju sezone imao sam ponude Leedsa i Leipziga. I procijenio da ima još stepenica do engleske lige, da bih se ondje izgubio za godinu-dvije. Puno sam razgovarao i s Danijem Olmom o toj odluci, otkrio je Robertu Knjazu Joško Gvardiol o odlasku u Leipzig.
I s njim u momčadi Leipzig je osvojio prvi trofej u povijesti kluba: njemački kup.
- Bilo je i suza radosnica kad smo se Dani i ja zagrlili nakon finala.
No, njegov klub navijači diljem Njemačke ne vole zbog načina na koji ga je pokojni Dietrich Mateschitz preuzeo i vodio.
- Gdje god igramo vani, dočeka nas sve i svašta. Baš mrze naš klub.
Priznao je da ne zna porijeklo svog prezimena i da bi ga volio saznati.
- Volio sam jesti puno ribe jer mi je tata ribar, zato sam ovako lijep, visok, jak, haha! Uglavnom sam jeo srdele. I puno sam vremena provodio na moru u Novigradu, baš mi je lijepo s bakom Milkom i djedom Zvonom.
A kad je potpisao za Leipzig...
- Da, počastio sam roditelje kućom! Otvorio sam oglasnik i neka biraju, haha! Kuća u okolici Zagreba, mama ima svoj vrt i mir. Ima sad neke domaće cikle pa mi nudi da mi pošalje. Mama se, dok smo odrastali, bavila sestrama, a tata se brinuo o meni. Tko je bio stroži? Mama! Uh, kad bi doletjela, ne znaš ni odakle ni što te snašlo, haha!
Nogomet je počeo igrati u Trešnjevci sa šest godina.
- I plakao sam na prvom treningu, bojao sam se. A prvi transfer mi je bio u Dinamo. Za koji sam i navijao, iako je tata hajdukovac.
A famozna je fotografija kako nakon prvoga gola za Dinamo kući s utakmice u Zaprešiću ide tramvajem.
- Zabio sam gol sa 17 godina i bilo mi je neugodno pitati suigrače da me voze, nisam bio toliko dobar s njima. Moji su bili negdje na putu pa sam sjeo na tramvaj. I tamo su me uhvatili navijači.
I u zagrebačkom i u njemačkom domu ima motivacijsku ploču na zidu.
- Ovdje u Leipzigu još veću. I ključna mi je riječ disciplina. Čine je trening, prehrana i odmor.
Tetovaže, kaže, nema.
- Uhvatilo me u jednoj fazi da nešto stavim, ali sam promislio zašto, koja je svrha.
Otkrio je da se ne bi tetovirao, da voli burek, sluša Prljavo kazalište, Parni valjak i sličnu domaću glazbu, da jednog dana možda ode ribariti s ocem (iako je jednom probao i vidio koliko je to teško), da mu je najdraži bio debi za reprezentaciju...
- Čitam recepte! Živim sam i ne volim restorane pa sam počeo isprobavati kuhanje. A na Supertalent bih se prijavio s pjevanjem! Ne, ne ide mi uopće, ali bih u šest mjeseci savladao.
No, priznao je da mu samački život nekad ne odgovara.
- Nisam u vezi, sam živim, i koliko god nekad treba mir, nekad osjetim i tu samoću, depresiju, nedostaje mi obitelj.
Ljubavnih ponuda, dakako, ima...
- Joj, prošli put na okupljanju reprezentacije jedna mi je djevojka prišla i dala papirić na kojem je bio njezin Instagram profil. Kakva cura mora biti? Boja kose nije važna, ali volim plave oči. I da bude niža od mene, da barem u nečemu budem glava obitelji! O bradi se brinem, održavam je.
A onda je naveo tri najljepše žene:
- Angelina Jolie, Shakira i Jennifer Lopez.