Lukša Jakobušić prošli je tjedan sjeo na predsjedničku stolicu Hajduka, uzeo metlu u ruke i pomeo sve pred sobom. Klub su napustili savjetnik Mario Stanić, sportski direktor Ivan Kepčija pa kao posljednji i trener Hari Vukas.
Pogledajte video: Hajduk smijenio Marija Stanića
Splićani su u seriji od tri poraza, igra nije na razini već neko vrijeme, situacija oko kluba nije baš bajna, a Jakobušić je bio svjestan da su instant promjene nužne. I za kormilo doveo legendu kluba! Bile će u narednom razdoblju voditi veliki Boro Primorac (65) koji od prošle godine obnaša ulogu šefa Akademije Luka Kaliterna.
E sad. Teško je reći hoće li to biti na duže razdoblje, ali ipak je za pretpostaviti kako je on privremeno rješenje dok klub ne pronađe trenera. A bolje rješenje nisu mogli pronaći jer je riječ o čovjeku koji je čak 18 godina bio pomoćnik velikom Arseneu Wengeru. No Primorac će morati vaditi kestenje iz vatre jer je Hajduk u jako lošoj situaciji. Nakon osam odigranih utakmica uspio je skupiti mizernih deset bodova, a Dinamo uz utakmicu više bježi već 13 bodova.
Čitlučanin rođen u Mostaru došao je u Hajduk iz Veleža 1978. godine, bio je u zlatnoj generaciji koja je ispala protiv HSV-a u četvrtfinalu Kupa prvaka 1980. Za Hajduk je kao obrambeni igrač odigrao 283 utakmice i zabio 53 gola te osvojio naslov prvaka bivše države 1979.
Primorac je poznat i po tome što je zabio prvi gol u službenoj utakmici u povijesti Poljuda. Bilo je to u prvom kolu Kupa prvaka protiv Trabzonspora u rujnu 1979. (1-0). Otišao je u inozemstvo 1983. Tri je godine bio u Lilleu, a četiri u Cannesu, gdje je završio igračku i počeo trenersku karijeru 1990.
Primorac je visoko inteligentan i iskusan trener, a uz to je i pravi poliglot. Izvrsno barata francuskim, engleskim, japanskim, njemačkim, španjolskim, portugalskim, talijanskim i hrvatskim. Šefa Wengera upoznao je početkom 1980.-ih u Cannesu gdje je Francuz bio pomoćni trener, a Primorac igrač. Trenerski rivali su postali u francuskom prvenstvu 1993. kada je Wenger bio u Monacu, a Primorac je preuzeo Valenciennes - i upravo tada se dogodilo jedan od najvećih nogometnih skandala u Francuskoj koji je još dodatno zbližio ovaj dvojac.
Tadašnji igrač Valenciennesa, Jacques Glassman, priznao mu je kako je zajedno s još dvojicom suigrača namjerno pustio utakmicu Marseilleu koji je na kraju postao prvak, a legendarni hajdukovac nije htio dopustiti da takva nepravda prođe ispod tepiha. Predsjednik Marseillea Bernard Tapie je htio kupiti njegovu šutnju, ali Primorac je to sve odbio i bio je ključni svjedok na sudu gdje su zbog namještanja pale brojne zatvorske kazne.
Na samom početku trenerske karijere, s 39 godina, bio je nepoželjan u francuskom nogometu, ali postojao je jedan čovjek koji je to sve gledao sa strane i divio se njegovoj hrabrosti. Bio je to legendarni Arsene Wenger koji ga je pozvao kod sebe.
Zajedno su radili tri godine u japanskoj Nagoya Grampus Eight momčadi gdje je započeo njihov sjajan odnos.
- Odlično se nosio s tim jer nije uvijek problem suprotstaviti se, nego se nositi s posljedicama. Ispričat ću vam tu priču jedan dan i bit ćete iznenađeni - rekao je Wenger jednom prilikom.
Francuski trener je 1996. godine postao trener Arsenala i sa sobom poveo Boru. Fantastično su funkcionirali čak 18 godina za kormilom londonskog kluba, a mnogi se i dan danas pitaju zašto se Primorac nije posvetio samostalnoj karijeri.
On je jedan od onih koji je uvijek na raspolaganju igračima, a mnogi su ga prozvali nogometnom enciklopedijom.
- Nitko ne smije podcjenjivati njegovu važnost za Arsenal. On je sastavni dio njega i radi uz bok Arseneu. On je apsolutno hodajuća enciklopedija u svijetu nogometa. Mogli ste ga pitati za bilo kojeg igrača i on bi vam rekao koliko ovaj ima godina, koliko je težak, kojom nogom igra i kompletnu listu njegovih navika. On i Arsene također dijele mišljenje da su najvažnije stvari u nogometu tehnika, tehnika i samo tehnika - rekao je za Primorca Bob Wilson.
A njegov bivši igrač Phillip Senderos kaže:
- Boro Primorac ne sjedi uz liniju, on ide na tribine kako bi utakmicu vidio iz drugog kuta. Ako šef nije vidio nešto, Boro je uvijek bio tu s dodatnim informacijama kojima bi zatim prilagođavali pozicije i taktike.
S Arsenalom je osvojio tri Premier lige i čak sedam FA Kupova, a bio je, uz Wengera, stvoritelj Invinciblesa koji su 2004. godine došli do naslova bez poraza. I po izjavama bivših igrača, jasno je koliku je važnost imao za 'topnike'. Bio je Wengerove oči i uši, ukazivao je na pogreške, savjetovao ga i uvijek bio tu za igrače.
- On je ljubazan čovjek i vrlo popularan. Vjerojatno je i bliži s igračima Arsenala nego Wenger jer je bio u njihovoj poziciji kao igrač - rekao je legendarni Ray Parlour, a Paul Merson dodao:
- Boro je nogometni luđak koji mi je mnogo pomogao kada sam se vraćao poslije ozlijede. Sjećam se da sam pomislio: 'Ovaj čovjek zna što radi'. S njim se također moglo vrlo lako razgovarati i bio je dostupniji nego Wenger.
Mnogi se i dan danas čude zašto se nije posvetio samostalnoj karijeri jer je imao apsolutno sve kvalitete za to. No, uvijek je govorio da ne bi bio dobar trener, a kao pomoćnik je mogao davati svoj maksimum.
- Teško je, tko to zna, možda nisam sposoban za ovo. Mislim na posao trenera. Morate znati puno više od samog nogometa i morate biti dobri na više razina. Ne bih bio dobar trener. Ne bih mogao izdržati pritisak nošenja s medijima. Zapravo, nisam ozbiljnije razmišljao o tome - kazao je Primorac jednom prilikom.
I nakon čak 27 godina i one epizode u Valenciennesu, Boro će opet biti trener i to u najdražem klubu. U svome Hajduku gdje je ostavio ogromnu ulogu kao igrač.
- Ovo je moj klub i vrlo rado sam prihvatio novu ulogu znajući da me ne čeka niti malo lagan posao. Pokušat ću Hajduk vratiti gdje mu je mjesto, a to je vrh. Ova momčad može puno bolje nego što rezultati pokazuju - rekao je Boro Primorac nakon imenovanja.
Iz kluba su poručili kako će Boro na klupi biti u narednom razdoblju, a to vjerojatno znači da će poslužiti kao privremeno rješenje dok Hajduk ne pronađe trenera. A Mijo Caktaš, Jairo i ostali igrači su dobili pravu privilegiju.
Vodit će ih čovjek koji je trenirao legende poput Henryja, Bergkampa, Piresa, Lehmanna, Vieire, Kanua... Ima li veće motivacije za izlazak iz krize?