Golom protiv švicarskog Thuna u kvalifikacijama za Ligu prvaka, kojim je Dinamo vratio iz ponora poraza 0-2, stavio je pečat na pobjedu protiv teških ozljeda, sumnji i gotovo dvije godine duge borbe za povratak na veliku scenu. Kao zagrebački dečko, Luka Kačavenda (23) je odrastao uz Dinamo. Sjećanja na oproštaj Eduarda i utakmice na kojima je još igrao Luka Modrić utisnula su mu se u pamćenje dok je kao dječak obilazio sve maksimirske tribine.
- Sanjam Dinamo otkako sam imao pet-šest godina. Išao sam na sve tribine. Čak sam nekoliko utakmica bio na sjeveru. Najčešće na zapadu i istoku dok je bio u funkciji - priznao je jednom prilikom.
Nogometni put započeo je u Kustošiji, proveo je i dvije godine u Dinamovoj školi, no potpunu afirmaciju doživio je u Lokomotivi. Tamo se prometnuo u jednog od najtalentiranijih mladih igrača u zemlji, a kruna tog razdoblja stigla je 2022., kada je u izboru Hrvatskog nogometnog sindikata primio nagradu za najboljeg mladog igrača u HNL-u.
Transfer u neki od velikih europskih klubova činio se kao logičan sljedeći korak. Još ranije odbio je ponudu Genoe vrijednu osam milijuna eura, smatrajući da je za njegov razvoj bolje odigrati još jednu sezonu na Kajzerici. No, sudbina je imala drugačije planove. U srpnju 2022., na pripremama u Nizozemskoj, prilikom jednog doskoka stradali su križni ligamenti koljena. Bio je to šok za sve u klubu, a za mladića na pragu velikog transfera bio je to početak najtežeg razdoblja u karijeri.
Dolazak u Dinamo i novi košmar
Unatoč teškoj ozljedi, san o plavom dresu nije se ugasio. U kolovozu 2023. godine, nakon višemjesečnog oporavka, Kačavenda stiže u Dinamo na posudbu, zajedno s prijateljem i suigračem iz Lokomotive, Lukom Stojkovićem. Činilo se da je noćna mora završila. Bio je na klupi već u sljedećoj utakmici protiv Rijeke, no bol u koljenu nije nestajala.
Liječnički pregledi otkrili su surovu istinu: bila je potrebna nova operacija i novi, dugotrajni oporavak. Umjesto na terenu, Kačavenda je sezonu proveo na tribinama, gledajući suigrače s bolnom željom da im se pridruži. Da stvar bude gora, i njegov prijatelj Stojković teško se ozlijedio na samom početku svoje dinamovske epizode.
- Bilo je dosta teško, ali odustajanje nikad nije bila opcija. Tako nešto mi nikad nije bilo u glavi - otkrio je Kačavenda, zahvalivši kondicijskom treneru Stipi Marinu koji je bio uz njega "od 0 do 24".
Austrijska stanica i borba za povratak
Nakon gotovo cijele sezone bez službenog nastupa, Dinamo ga je poslao na posudbu u austrijski LASK. Iako se klub iz Linza nije odlučio otkupiti njegov ugovor, sezona u Austriji bila je ključna. Kačavenda je skupio 18 nastupa, postigao jedan gol i zabilježio dvije asistencije. Nije bio standardni prvotimac, ali je bio dio momčadi koja je ispisala povijest, osvojivši naslov prvaka nakon 61 godine. Ta sezona vratila mu je kontinuitet i prijeko potrebno samopouzdanje. Vratio se u Maksimir na ljetne pripreme odlučan dokazati da zaslužuje mjesto u momčadi. Impresionirao je trenera i suigrače, posebno u pripremnim dvobojima protiv Šahtara, pa je Dinamo odlučio otkupiti njegov ugovor od Lokomotive.
Noć koja je sve promijenila
A onda je stigla ta uzvratna utakmica drugog pretkola Lige prvaka protiv Thuna. Situacija na Maksimiru bila je katastrofalna. Gosti su vodili 2-0, a "modri" su izgledali nemoćno. U 67. minuti, trener je na teren poslao Kačavendu. Njegov ulazak donio je potrebnu energiju. Uzeo je jednu loptu kapetanu gostiju Marcu Bürkiju, koji ga je srušio i nakon VAR provjere zaradio izravni crveni karton. Samo pet minuta kasnije, Dion Drena Beljo smanjio je na 2-1.
A onda, u 79. minuti, dogodio se trenutak iskupljenja. Nakon kornera Frana Topića, lopta je došla do Kačavende koji ju je iz blizine pospremio u mrežu za 2-2 i erupciju oduševljenja na stadionu. Bio je to gol koji je Dinamo odveo u produžetke, gdje je Moris Valinčić kasnije fantastičnim pogotkom osigurao prolazak. Za Lukasa je to bio gol koji je označio kraj trnovitog puta i početak ispunjenja dječačkog sna.