Odmjeren, uglađen, pristojan. Takav je Nenad Bjelica. Takvog ga znaju prijatelji. I kad odjednom takav čovjek postane sušta suprotnost svemu navedenom, naravno da se morate zapitati što je razlog. Jer otkad je došao u Dinamo, nikad ga nismo vidjeli ovako nervoznog.
Da je riječ o nekom trileru, forenzičari bi slučaj rješavali krilaticom “slijedi trag novca”. Francuzi bi se ubacili sa “cherchez la femme” ili - potraži ženu. U Dinamu samo treba slijediti Mamiće, odnosno njihove reakcije, koje su vjerodostojan indikator onoga što se sprema trenerima.
Tako su, navodno, prije desetak dana braća Mamić sjedila u Mostaru i gotovo dva sata razgovarali o tome kako, oprostite na izrazu, “ukrotiti podivljalog” Bjelicu. Odnosno, kako ga se riješiti s mjesta prvog trenera. Razlog? Ima ih nekoliko. Kao prvo, otkazivanje poslušnosti Mamiću nije preživio niti jedan trener. Niti jedan.
Probao se Vahid Halilhodžić drznuti, pa je nekoliko dana poslije napustio Maksimir. A upravo je Bjelica testirao Mamićevo strpljenje. I razljutio Zdravka.
Poslušnost je otkazao kad je, tako kažu svjedoci, odbio blagosloviti dolazak jednog igrača iz Portugala, koji je trebao biti zamjena za Arijana Ademija. Drugo, igrači jako poštuju Bjelicu i, kad je riječ o transferima, vjeruju u ono što kaže. Tako je Dominik Livaković, kad se Montpellier opasno “zapalio” i bio spreman platiti deset milijuna eura, razgovarao s Nenadom Bjelicom.
- Nemoj tamo, iduće ljeto ćeš otići u veći klub za puno više novca - rekao mu je trener Dinama.
I Livaković je ostao.
Treći razlog je ispuštanje, trebalo je biti, kapitalne prednosti 3-1 protiv Šahtara u samo 123 sekunde, što je Dinamu izbilo iz blagajne dvadesetak milijuna eura.
Uostalom, svjestan je i Bjelica da nešto nije u redu kad je prije nekoliko dana rekao da “bi ostao u Dinamu i pokušao još jednom dogurati do Lige prvaka, ali nije na njemu”. Trener Dinama i njegov stožer rade sjajan posao, dovukli su Dinamo do proljeća u Europi nakon pola stoljeća, od igrača u koje nije nitko, ili je malo tko, vjerovao, kao što su Mislav Oršić, Bruno Petković, Damian Kadzior, napravio je zvijezde.
Ako niste znali, Kadzior je tri godine prije Dinama igrao u drugoj poljskoj ligi, a kod Bjelice je postao poljski reprezentativac. I da, zabija golove za Poljsku. Petković do dolaska kod Bjelice nije dvije godine zabio gol, danas se mnogi kunu da je bolji od Marija Mandžukića, a Oršić je stigao iz Koreje kao igrač koji nije uspio u Rijeci. Bjelica je podigao Dinu Perića i od njega napravio reprezentativnog stopera, o Daniju Olmu da i ne govorimo...
Bjelica, Nino Bule, Rene Poms i dr. Martin Mayer napravili su od Dinama momčad koja je od “kante za napucavanje”, kako su mu tepali u Ligi prvaka, postao respektabilan klub, koji, kao od šale, nanese jedan od najtežih klupskih poraza jednoj od najboljih talijanskih momčadi kao što je Atalanta. Posebno Nino Bule koji je zadužen za prekide i akcije koje Dinamo izvodi gotovo savršeno.
I zato ne čudi da je Bjelica “iskočio iz tračnica” i počeo se ponašati posve neprimjereno. I čudno. Uostalom, ako malo bolje razmislite, zašto bi planuo kad poraz u Osijeku i nije tako tragičan, kad ima sasvim komotnu situaciju u prvenstvu i 12 bodova prednosti ispred Hajduka. I kad će, vrlo vjerojatno, biti prvak Hrvatske?!
Za dobrobit Dinama Bjelica mora ostati trener. Njegov odlazak bio bi nenadoknadiv gubitak za zagrebački klub. Toga moraju biti svjesni i oni koji mu rade o glavi...