Svaki klinac, pa i formiran igrač koji žel biti novi Olmo, treba sam sebi odgovoriti na pitanje bi li Šuker postao Šuker da je odmah išao u Real, a ne prije u Sevillu. Relativno lako je bilo Prosinečkom. Bio je najbolji na svijetu. Real je veze potezao da bi u Uefi isposlovao pravilo da igrači iz bivše Jugoslavije, mlađi od dvadeset i osam godina, smiju otići u inozemstvo. Relativno je lako ako ti menadžeri i klubovi daruju Mercedes samo da ti pokažu da su ozbiljni. I to prije trideset godina. I ako si toliko velik da možeš preživjeti prelazak iz Reala u Barcelonu.
Nije isto, kao Meho Kodro s dvadeset i osam godina i 73 gola za Real Sociedad, znajući tko te i što tamo čeka potpisati za Barcelonu, nije isto što i potpisati za Real Madrid kao Igor Jovičević s osamnaest. Kodro je okusio Barcelonine pripreme, zabio devet golova i išao dalje. Dosanjao je, ali ga san nije koštao. Dapače. Koliki su odlazili u Real ili nešto manje klubove, da bi ih to koštalo kao i klubiće iz manjih sredina osvajanje prvenstva ili prevelike ambicije.
Za publiku su klubovi – veliki. Samo veliki. Za navijača ništa nije preveliko. Za igrače, neki su veliki, a neki preveliki. Usisavaju kao crne rupe. U stanju su spljoštiti igrača. Kao što je za Olma bila dobra odluka, možda najbolja u životu, po ostvarenje sna otići u Dinamo, za mnoge je mulce i dečke koji sanjaju Hajduk i Dinamo vjerojatno, gotovo sigurno najbolja odluka potpisati za Osijek ili Rijeku. Ako ih Osijek i Rijeka žele. Ni Belupo nije loš.
Gledam tu djecu i mislim si, razmišljaju li roditelji ili staratelji o riziku koji preuzima klub i riziku koji preuzima, zapravo dijete. Ma bilo dijete i punoljetno. Mislim si, ako i zbog čega postoji Šimićev sindikat, treba postojati i da svima koji zatraže savjet, uputu, pomogne izbjeći zamku u kojoj su stradali mnogi premali za klubove kojima su oni bili prihvatljiv rizik. Uzmu i dvadesetak sanjara, nije im frka ne preživi li selekciju ni jedan. Neke preprodaju, posude, neke preuzme najružnija statistika. I kupe novih dvadeset.
I danas pamtim Brolinovu izjavu nakon što ga je pozvao Milan. "Svaki čovjek treba znati mjeru. Parma je moja mjera."