Na televiziji Slovačka - Novi Zeland, žena u nevjerici “pilji” u vas i po tko zna koji put ovih dana pita se “jesam li pogriješila?”.
A vi tu istu ženu, kojoj ste se donedavno kleli da vam je sve u životu, uopće ne primjećujete. I bez treptaja i dalje “buljite” u najgori nogomet koji čovjek može zamisliti. No, gledati svjetsko prvenstvo stvar je prestiža, jedan od rijetkih dokaza da niste potpisali kapitulaciju, da ste još uvijek muško u kući.
- Je li gotovo za danas, hoćemo li napokon večeras negdje zajedno izaći - vjerojatno nema muškarca koji proteklih mjesec dana ovu rečenicu nije barem jedanput čuo.
- Ma, ne možemo danas ljubavi, u “pol’ devet” su Portugalci. U biti me samo ta utakmica zanima. Ovo sve ostalo i nisam baš morao gledati, ali Portugalci me stvarno zanimaju - još je sigurnije da ste barem jednom odigrali na tu kartu i pomolili se Bogu da će imati razumijevanja.
I tako iz dana u dan vi gledate nogomet i spremni podnosite pitanja tipa:
- Pa, dobro jel’ postoji mogučnost da barem jednu utakmicu propustiš?!
I naravno da tu i tamo ubaci primjer idealnog muža svoje prijateljice kojeg nogomet uopće ne zanima. Taj je,naravno, po mišljenju svakog “pravog” muškog samo još jedan u nizu koji se predao.
Jel’, ma nemojte se šaliti, kojeg to pravog muškarca ne zanima nogomet?!
Ali, drage žene, od danas ste sve spašene. Nema više SP-a, a ovaj domaći nogomet vam više ne možemo prodati pod to da nas zanima. Od danas smo slobodni! I samo vaši...