Kad se malo prisjetim, jako sam dobro prolazio u Münchenu, pogotovo s Bochumom, iznenadio se Zoran Mamić, pokušavajući se prisjetiti igračkog iskustva na Bayernovom stadionu.

Zapravo, prolazio je odlično. Kad god je zaigrao u Münchenu, nikad nije izgubio. Sve je počelo u lipnju 1996. Mamićev prvi doticaj s Bundesligom, u koju je stigao iz zagrebačkog Dinama. Posljednja utakmica za Dinamo bila mu je u svibnju 1995. protiv Zagreba u Kranjčevićevoj. Mjesec dana poslije bio je u Njemačkoj. 

- Potpisao sam za Bochum i prvo kolo smo igrali na domaćem terenu protiv Duisburga. Pobijedili smo 1-0 i tada je uslijedio odlazak u München - prisjetio se Zoran Mamić. 

Bavarci su u to vrijeme imali strašnu momčad, neki će reći, bolju nego danas. Oliver Kahn, Mario Basler, Mehmet Scholl, Jürgen Klinsmann, Lothar Matthäus... Uostalom, bili su prvaci Njemačke. Lakoća kojom su tada riješavali svoje protivnike, u mnogočemu podsjeća na današnji Bayern.

- Bila je to moja druga utakmica za Bochum. Izvukli smo remi - kaže Mamić.

Protiv Bayerna je potom zaigrao u veljači 1997. Mučio se Bayern, a Mamić je opet travnjak napustio neporažen. Sezonu poslije Bayern se dodatno pojačao dovevši Giovannija Elbera. No, opet je Zoran Mamić izdržao. Završilo je 0-0. 

- Lijepe su to uspomene, samo, davno je to bilo - završio je kroz smijeh Mamić.

Lijepe, kako ne. Kao što je lijepo znati da je na klupi Dinama čovjek koji, kad bi zakoračio na minhenski travnjak, nikad nije izgubio...