Brazilski nogometaš Rodrygo Goes u nedavnom je intervjuu s velikim divljenjem govorio o svom bivšem suigraču Luki Modriću, otkrivši detalje koji svjedoče o dubokom poštovanju koje gaji prema kapetanu hrvatske reprezentacije. Nakon što je i sam prebrodio teško osobno razdoblje, Rodrygo je istaknuo kako ga, uz neupitnu nogometnu genijalnost, posebno fascinira Modrićeva mentalna snaga i profesionalizam koji ga čine fenomenom u svijetu nogometa.
Za mladog napadača koji je u Real Madrid stigao kao tinejdžer, prilika da dijeli svlačionicu s jednim od svojih idola bila je ostvarenje sna. Ipak, Rodrygo naglašava kako je iskustvo igranja i treniranja uz Modrića nadmašilo sva njegova očekivanja, ponajviše zbog Lukine osobnosti izvan travnjaka.
Hrvatski maestro je nakon 13 godina otišao iz kraljevskog kluba, a sada s 40 godina briljira u dresu Milana.
- Igrati s njim bila je nevjerojatna stvar za mene. Uživao sam gledajući ga kako igra, ali još više me oduševio na treninzima, u svlačionici i u svakodnevnoj komunikaciji. Sve što radi, radi fantastično - rekao je Rodrygo u intervjuu za AS.
Njihov odnos bio je toliko blizak da je prerastao u gotovo obiteljski – Modrić je Rodryga zvao "sine", a ovaj njega "tata". Simpatični nadimci nastali su kada je Modrić shvatio da je tek godinu dana mlađi od Rodrygovog oca, pa mu je u šali poručio da ga mora poštovati. To nije bio samo odnos suigrača, već odnos mentora i učenika, gdje je Brazilac upijao svaku riječ i svaki potez iskusnijeg kolege.
Iako je Modrićeva nogometna vještina vidljiva svakome tko prati nogomet, Rodryga je, kako sam kaže, još više oduševila ona nevidljiva strana – mentalna snaga i karakter. Upravo je taj aspekt izdvojio kao ključ Modrićeve nevjerojatne karijere i dugovječnosti.
- Taj mentalitet, ta glava... To je ludo - rekao je Rodrygo s posebnim naglaskom.
Posebno ga impresionira Modrićeva sposobnost da i u poznim igračkim godinama pruža partije na najvišoj svjetskoj razini.
- To što on radi s gotovo 40 godina je zaista nevjerojatno - zaključio je, opisujući ga kao istinski fenomen. Ta "luda glava" o kojoj govori nije samo natjecateljski duh, već i potpuna posvećenost, radna etika i strast prema igri koja ne jenjava ni nakon svih osvojenih trofeja i individualnih priznanja.
Njegove riječi dokaz su da u modernom nogometu, često obilježenom egom i statistikama, najveći igrači ostavljaju trag ne samo svojim potezima, već i svojim karakterom.