Brzi razvoj umjetne inteligencije zahtijeva ogromne količine energije, a tehnološki divovi suočavaju se sa sve većim otporom lokalnih zajednica zbog izgradnje masovnih podatkovnih centara. Kako bi zaobišli ove brojne probleme na Zemlji, Google je pokrenuo projekt Suncatcher, izrazito ambiciozni pokušaj smještanja moćnih AI servera u orbitu.
Lansiranje prototipa na SpaceX-ovoj raketi
Prvi korak prema ostvarenju ovog složenog cilja službeno je počeo kada je SpaceX-ova raketa Falcon 9 lansirala jedan eksperimentalni satelit u nisku Zemljinu orbitu. Ovaj prototip nosi četiri Googleova procesora, poznata kao Tensor Processing Units (TPU), koji su posebno dizajnirani za strojno učenje i učinkovito pokretanje AI modela. Glavni cilj ove važne misije je otkriti kako će se osjetljivi hardver ponašati tijekom snažnih vibracija pri lansiranju, ali i u izrazito surovom okruženju mračnog svemira prepunom snažne radijacije. Uvjeti u svemiru su potpuno nemilosrdni prema zemaljskoj tehnologiji.
- Ovo prvo lansiranje služi kako bismo vidjeli što zapravo funkcionira, identificirali točke kvara i primijenili ta saznanja na buduće misije - rekao je Travis Beals, viši direktor u Googleu koji vodi projekt Suncatcher.
Besplatna solarna energija i izazovi skaliranja
Cijela ideja o premještanju tehnološke infrastrukture u svemir izravno proizlazi iz rastućih energetskih potreba na Zemlji. Prema izvješću Međunarodne agencije za energiju, predviđa se da će razni podatkovni centri do 2030. godine trošiti oko tri posto ukupne svjetske električne energije, što je dvostruko više nego danas. U orbiti je sunčeva svjetlost stalno dostupna i potpuno besplatna. Tamo jedan solarni panel proizvodi do osam puta više energije nego na tlu, značajno smanjujući potrebu za teškim baterijama. Umjesto ogromnih postrojenja na Zemlji, Googleova vizija opisana u istraživanju uključuje izrazito kompaktne konstelacije tisuća solarno napajanih satelita koji su međusobno povezani optičkim vezama velike brzine.
Premještanje računala sa Zemlje donosi niz vrlo složenih inženjerskih problema. Iako je svemir iznimno hladan, njegov vakuum je apsolutno najgore mjesto za odvođenje viška topline. Na Zemlji moderni podatkovni centri koriste konvekciju i rashladne tornjeve, no u vakuumu nema molekula zraka koje bi pomogle u tom ključnom procesu. Zbog toga eksperimentalni satelit može pokretati Googleove AI modele samo 15 minuta u komadu prije nego što se mora potpuno ugasiti i ohladiti. Satelitska mreža također mora biti jako otporna na opasan svemirski otpad, dok kozmičko zračenje može uzrokovati ozbiljne greške u osjetljivim podacima, usput uništavajući složene proračune.
Transformacija noćnog neba
Pored brojnih tehničkih izazova, masovna izgradnja orbitalnih centara izaziva veliku zabrinutost među poznatim astronomima. Ako kompanije uskoro lansiraju desetke tisuća satelita, sunčeva svjetlost koja se odbija od njihovih velikih solarnih panela mogla bi trajno promijeniti izgled noćnog neba. Znanstvenici u radu objavljenom na stranici Scientific American ozbiljno upozoravaju da bi ovakve megakonstelacije ometale bitna astronomska promatranja i snažno otežavale proučavanje dubokog svemira. Sateliti vrlo brzo postaju ozbiljna prepreka. Unatoč vrlo visokim operativnim troškovima, tehnološki gigant planira poslati još dva znatno veća prototipa već početkom 2027. godine. Planirana budućnost u orbiti donosi apsolutno nevjerojatne poslovne prilike za nadolazeću globalnu tehnološku revoluciju koju predvode najsnažniji svjetski igrači današnjice.