Tim Berners Lee s pravom se nalazi na mnogim listama najvažnijih ljudi 20. stoljeća, a bez rada ovog znanstvenika na CERN-u teško bismo mogli zamisliti današnji svijet. On je u ožujku 1989. godine napravio prijedlog za dijeljeni informacijski sustav jer su se podaci na kojima su mnogi odjeli radili mogli lako izgubiti.

Razni odjeli koristili su različita računala i softverske sustave zbog čega nisu mogli međusobno komunicirati, a ako bi htjeli naći nešto detaljno što je na drugom računalu, morali bi se fizički prebaciti i tamo do kraja obaviti pretragu, a problem je bio i ako nismo znali točno što tražimo. 

Zbog toga je Berners Lee osmislio rješenje da stranice s dokumentima imaju linkove u mreži računala i da se klikom miša može doći do jednog i drugog podatka, a možda i nečeg sasvim četvrtog. Taj prirodniji način komunikacije s računalom trebao je olakšati potragu za informacijama na međusobno povezanoj mreži. Da bi to sve bilo moguće, stranice su morale imati oznake u zajedničkom jeziku koji je Berners Lee nazvao hipertekst, odnosno HTML koji je i danas temelj internetskih stranica. Ako bi svatko mogao besplatno kreirati te stranice, onda bi imali i 'worldwideweb', odnosno svjetski povezanu mrežu podataka.

Berners Lee je 12. studenog 1990. s kolegom Robertom Cailliauom objavio dokument WorldWideWeba koji bi se razvijao u dvije faze. Prvo bi se implementirali jednostavni pretraživači, a potom bi se omogućilo drugima da dodaju novi materijal. 

Dokument je spominjao i ekstra multimedijalne mogućnosti poput videa i zvuka, ali to im tada nije bilo na listi prioriteta.