Pokušaš li nekome objasniti kako rade pametne naočale, Terminator je vjerojatno najbolja asocijacija za takvu proširenu stvarnost. OK, možda za današnje pojmove i malo previše retro, ali ideja je tu. Gomila informacija o svemu što je Schwarzenegger vidio oko sebe kao robotski ubojica tada je bila fantastična vizija budućnosti. Nešto suvremenije bile bi naočale koje je Tony Stark nosio kao Iron Man, ali i puno bliže onome što danas imamo. Moj prvi susret s pametnim naočalama bio je prije više od 10 godina, kad sam imao priliku isprobati Google Glass i natruhe onoga što imamo danas. Google Glass bio je zanimljiv pogled u ono što bi moglo doći, ali tehnologija, baterije, procesori, zasloni i prije svega način na koji smo komunicirali s računalima još nisu bili spremni za takav scenarij.
Danas je situacija ipak bitno drugačija. Dolaskom umjetne inteligencije dobili smo modele koji mogu vrlo brzo razumjeti pitanje, fotografiju ili ono što se nalazi ispred nas i na to odgovoriti. Više ne govorimo samo o tome da naočale prikazuju obavijest s telefona. One mogu razumjeti svijet koji gledate.
Rokid Glasses jedan su od uređaja koji taj koncept pokušavaju približiti svakodnevnom korisniku. I nakon korištenja proteklih tjedana moram priznati da je osjećaj zanimljiv.
Izgledaju kao naočale, a ne kao gadget
Prva stvar koja me ugodno iznenadila je koliko su Rokid Glasses zapravo normalne naočale. Nisu posebno velike, ne izgledaju kao neki futuristički uređaj koji ste stavili na glavu i teške su 52 grama. U odnosu na moje dioptrijske naočale, to je nekih 10 grama veća masa.
Isprobao sam verziju bez magnetnog dodatka za sunčane ili dioptrijske leće, odnosno onakve kakve dolaze kao osnovni uređaj. Okvir je plastičan i na njemu se relativno lako vide otisci prstiju, a izvana se primjećuje i priključak za punjenje na desnoj ručkici. To je jedna od stvari koja podsjeća da ipak ne nosite obične naočale. Ali dok ih nosite, puno je važnije ono što se događa pred vašim očima.
Zeleni ekran je najbolji dio cijele priče
Rokid koristi monokromatski zeleni Micro LED zaslon rezolucije 480x400 piksela. Na papiru možda ne zvuči posebno impresivno, ali u praksi je izbor zelene boje vrlo logičan. Prvi pogled kroz naočale stvarno je pomalo neobičan. Nakon spajanja i postavljanja ispred vas se pojavljuju informacije. Tekst, navigacija, odgovori umjetne inteligencije i druge informacije plutaju ispred mene. Kad je ispred vas neka bliža površina podaci izgledaju manjima, pogledate li prema zidu s druge strane prostorije, informacije djeluju osjetno veće.
I upravo tu se vraća ona moja priča o Terminatoru. Nije to naravno pogled kakav ima T-800, nećete automatski dobiti prikaz informacija o osobi koju gledate ili podatke o uređaju ispred vas, ali osjećaj je iznenađujuće sličan ideji da vam računalo može dodavati informacije preko stvarnog svijeta.
Zaslon je dovoljno svijetao da ga je moguće vidjeti i kada ste vani, no pri jarkom svjetlu dosta slabije. Najbolji dojam za korištenje ekran ispred vas ostavlja pri oblačnom ili navečer kad se sadržaj nalazi u vidnom polju ispred vas i možete obaviti niz akcija bez potrebe da vadite telefon iz džepa. Tu Rokid ima nešto što klasične pametne naočale bez zaslona jednostavno nemaju.
Problem je što ne možete potpuno slobodno namjestiti gdje će se prikaz nalaziti. Podešavanje je ograničeno na malo područje po visini, pa položaj informacija možda neće odgovarati baš svakom korisniku. Meni je nekako najviše odgovaralo da mi se informacije prikazuju u donjem dijelu vidnog polja, odnosno prema dnu naočala.
AI konačno ima smisla na naočalama
Ono što je prije bilo pomalo kao demonstracija tehnologije sada ima puno više smisla zbog umjetne inteligencije. Rokid Glasses mogu koristiti različite AI modele, uključujući Gemini i ChatGPT, ovisno o dostupnosti i postavkama. Razgovor s njima je prirodniji nego što je to bio slučaj sa starijim pametnim naočalama.
Najzanimljivija mogućnost je da naočale mogu koristiti kameru kako bi razumjele ono što gledate. Pitate ih što se nalazi ispred vas i sustav pokušava analizirati prizor. Možete ih pitati što je neki predmet, tražiti objašnjenje, prevesti tekst ili dobiti informacije o nečemu što upravo gledate. Tu se vidi zašto je kombinacija kamere, AI-ja i zaslona puno zanimljivija od same kamere na naočalama.
AI ne mora samo čuti vaše pitanje. Može dobiti i kontekst onoga što vi gledate, a odgovor vam može prikazati pred očima. To je već korak prema onom iskustvu koje sam zamišljao još kada sam prvi put stavio neke pametne naočale.
Navigacija je jedna od stvari koju želim koristiti više
Navigacija je još jedan primjer gdje zaslon na ovakvim naočalama ima smisla. Umjesto da hodate gradom ili se vozite biciklom (ili drugim prijevoznim sredstvom) i svakih nekoliko sekundi gledate u telefon, informacije o smjeru mogu se pojaviti u vašem vidnom polju.
Koncept je odličan, ali izvedba nije savršena. Rokid se oslanja na vlastiti sustav unutar aplikacije, a mogućnosti nisu iste kao kada koristite punu verziju Google Mapsa na telefonu. Nema potpunog pristupa svim spremljenim lokacijama i funkcijama na koje smo navikli kao kod Googlea. Možete postaviti kućnu adresu ili adresu posla pa jednostavno naočalama kažete ‘Hey Rokid, vodi me kući’ i pokrenut će navigaciju prema doma, a isto tako i još neke česte adrese - poput vikendice. Druge lokacije, koje možda neće prepoznati iz govora, morat ćete ručno upisivati.
U svakom slučaju, rješenje koje ima velik potencijal za motocikliste, bicikliste ili dok šećete nepoznatim gradom. Tako možete i u aplikaciji postaviti je li prioritet vašeg kretanja, hodanje, bicikliranje ili auto.
Teleprompter je iznenađujuće dobra ideja
Jedna od funkcija koju sam odmah mogao zamisliti u stvarnom poslu je teleprompter. Tekst se prikazuje pred očima, a sustav ga može pratiti dok govorite (za podržane jezike, a hrvatski to nije još). Za novinare, snimanja, prezentacije i video sadržaj ovo bi moglo biti vrlo korisno. Ne morate gledati u ekran pokraj kamere niti pokušavati zapamtiti cijeli tekst.
S druge strane, nije baš potpuno nevidljivo što radite. Osoba koja vas gleda može primijetiti da vam pogled povremeno bježi prema tekstu.Ali kao funkcija pametnih naočala ima puno više smisla nego što bi se na prvi pogled moglo činiti.
Kamera je korisna, ali nije zamjena za mobitel
Rokid je opremio naočale kamerom od 12 megapiksela koja je prvenstveno zanimljiva zbog AI funkcija, ali naravno može služiti i za fotografiranje i snimanje videa iz prvog lica. To je zabavno. Fotografija nastaje praktički istog trenutka kada je poželite snimiti i ne morate vaditi telefon. Za kratke snimke s putovanja, druženja ili nekog događaja ovakav način snimanja ima svoju čar.
Ali kvaliteta nije na razini modernog mobitela. Pri dobrom svjetlu fotografije mogu izgledati sasvim pristojno, no u slabijem osvjetljenju kamera pokazuje svoja ograničenja. Primjetna je i dosta agresivna obrada fotografija. Meni je zato puno zanimljivije ono što kamera omogućuje AI-ju nego samo fotografiranje.
Jako bogat softver
Dobrom dijelu mogućnosti naočala možete pristupiti bez da palite mobitel, no sama aplikacija krije niz dodatnih alata. Tako su tu razni Agenti, odnosno aplikacije i razne igre koje možete pokretati na ekranu ispred vas. Možete spremati bilješke, a naočale mogu pratiti i sastanak. Želite li, tu su i Titlovi koji se mogu prikazivati za sve što se priča oko vas.
Prijevod je vjerojatno najkorisnija stvar na ovim naočalama. Možete postaviti da automatski prepoznaju jezik i dobit ćete uz pomoć online alata prijevod na ekranu naočala i to na hrvatski. Naočale imaju i Vision AI sustav za pomoć slabovidnima.
Zvuk je bolji nego što sam očekivao
Naočale imaju ugrađene zvučnike u ručki i mikrofone pa se komunikacija s AI-jem odvija bez potrebe za slušalicama. To je važno jer ne želite da pametne naočale postanu samo još jedan uređaj koji morate kombinirati s drugim uređajem.
Zvuk je dovoljno dobar za razgovor, obavijesti i slušanje odgovora, a mikrofon također odrađuje posao vrlo dobro. Ipak, kada oko vas ima puno buke, fizika je i dalje fizika. Ovo nisu slušalice i ne treba očekivati njihovu razinu izolacije ili kvalitete zvuka.
Baterija je mjesto na kojem se budućnost još vidi
Ovdje dolazimo do jednog od najvećih problema. U naočalama imate kameru, zaslon, procesor, mikrofone, zvučnike i stalnu komunikaciju s telefonom i internetom. Sve to treba energiju, a u okviru naočala jednostavno nema puno prostora za veliku bateriju.
Same naočale imaju bateriju od 210 mAH i Rokid navodi da bi trebale izdržati do 12 sati mješovitog korištenja, no realnost je drugačija, pa tako i iz kompanije ističu šest sati slušanja glazbe ili 45 minuta ako snimate samo video. U praksi, način korištenja će značajno utjecati na vijek baterije u samim naočalama, ali uz povremeno aktiviranje moguće je izgurati i kroz dan. Ali navigacija, tu i tamo fotografiranje ili kratki video i nakon nekih pet - šest sati ćete vjerojatno opet biti na punjaču. A za nekih 20-ak minuta su na 80 posto. Inače, uz naočale dolazi krpica za čišćenje, kutijica te magnetni kabel za punjenje koji se spaja na jednu od ručkica.
Rokid nudi i zasebnu kutiju za punjenje, ali ona se dodatno plaća i to još stotinjak dolara, ali za uređaj koji bi trebao biti stalno uz vas takav dodatak zapravo ima dosta smisla.
Još djeluju kao proizvod koji se razvija
Ovo mi je možda i najvažniji dojam nakon korištenja.Rokid Glasses djeluju kao proizvod koji je već dovoljno dobar da pokaže što bi budućnost mogla donijeti, ali još nije dovoljno ispoliran. Softver se mijenja, neke funkcije nisu dovoljno duboko povezane s telefonom, a neke mogućnosti koje zvuče sjajno na papiru još nisu toliko praktične u stvarnom životu. Mnogo toga ne dolazi do izražaja ili ne možete koristiti ako želite pričati na hrvatskom jeziku. Pa tako i AI može odgovarati na hrvatskom (i dalje krnjem), ali neće vas razumjeti ako mu uzvratite na hrvatskom, pa se to možda i promijeni s nekom nadogradnjom.
Čak se i neke stvari unutar sustava mijenjaju kroz nadogradnje. To je s jedne strane dobro jer pokazuje da Rokid aktivno razvija proizvod, ali s druge strane znači da iskustvo danas ne mora biti isto kao ono za nekoliko mjeseci.
Tu je i pitanje privatnosti. Kada hodate ulicom s kamerom na licu, vi znate kada snimate, ali ljudi oko vas to ne moraju uvijek znati. Rokid ima indikator snimanja, ali sama činjenica da je kamera tako diskretno smještena otvara ista pitanja koja se javljaju s drugim pametnim naočalama.
Jesu li ovo naočale koje bih nosio svaki dan?
Nakon testiranja, rekao bih da su mi puno zanimljivije nego što sam očekivao jer se čini da različiti dijelovi ove ideje počinju funkcionirati zajedno.
Naočale su dovoljno lagane da ih možete nositi, iako su za moj gušt okviri malo premali, a ručke bi mogle biti tanje, no zbog elektronike je razumljiva debljina. Zaslon je dovoljno dobar da informacije imaju smisla. AI je dovoljno sposoban da razumije što ga pitate, a kamera mu daje kontekst onoga što gledate. I dobijete trenutke kada stvarno pomislite: ovo je ono što smo prije desetak godina zamišljali kada smo pričali o pametnim naočalama.
Naravno, i dalje morate imati telefon, aplikaciju, internet i punjač. Baterija nije sjajna, kamera nije zamjena za mobitel, a softver ima svoje mušice.
Ali kada hodate gradom i pred očima dobijete informaciju gdje trebate skrenuti, pitate AI što gledate, prevedete natpis bez vađenja telefona ili pročitate tekst s telepromptera dok gledate ravno ispred sebe, teško je ne pomisliti da se nešto ipak promijenilo.
A onda bi sve trebalo stati u oko
A početkom godine na sajmu u Barceloni vidio sam i koncept gdje bi ovakvi uređaji mogli završiti. Naočale su samo međukorak. Prava budućnost bila bi kada bismo sve ovo mogli smanjiti dovoljno da elektroniku, zaslon i senzore možemo nositi izravno na leći u oku, bez okvira na licu i bez uređaja koji izvana izgleda kao tehnologija.
Upravo zato su mi bili zanimljivi projekti poput XPANCEO-a koje smo početkom godine mogli vidjeti na MWC-u. Tvrtka razvija koncept pametnih kontaktnih leća koje bi mogle imati mikrozaslon, komunikaciju i senzore, uz vanjski uređaj koji bi preuzeo dio obrade i napajanja.
To je još uvijek daleko od proizvoda koji ćemo sutra kupiti u trgovini. Ali kada jednom uspijemo svesti ovu tehnologiju na nešto što možemo nositi u oku, a da pritom dobijemo isti kontekst koji danas dobivamo kroz Rokid Glasses, tada će ona ideja o gledanju svijeta poput Terminatora biti puno bliža stvarnosti.