Autoceste su projektirane tako da bi se na njima moglo voziti brzo, no u želji da pojurimo onoliko koliko bismo htjeli ili mogli sprečava nas stalni strah od kazni. Legalno na autocestama možete slobodno juriti samo u Njemačkoj koja ostaje jedina država bez ograničenja brzine. Neko vrijeme brzinu nisu bili ograničavali i dijelovi Australije te savezna država Novi Meksiko u SAD-u, no vrijeme jurnjave je u međuvremenu i ondje završilo. Ograničenja nema ni na britanskom Otoku Man, no ondje nema ni autocesta, piše Auto start.
Dakle, njemački 'autobahni' su svjetski raritet, egzotika i mnogi u Njemačku dolaze da bi 'vidjeli to čudo' i doživjeli iskustvo jurnjave bez granica. No mnogi koji dođu brzo se i razočaraju. Sve veći dijelovi autocesta u Njemačkoj su iz raznoraznih razloga (ekologija, zaštita od buke, oštećenje autoceste) obilježeni znakovima ograničenja pa dionice na kojima možete juriti koliko vas volja postaju sve rjeđe. A gdje nema ograničenja promet je uglavnom izuzetno gust pa ćete na njemačkim autocestama vrlo često, umjesto da jurite 200 km/h i brže, plaziti u koloni ili stajati u zastojima.
Osim što nema ograničenje brzine, Njemačka nema nikakav oblik naplate cestarine za osobna vozila na autocestama pa su one, za razliku od naših, prepune automobila. I tako Njemačka, s gustim prometom i autocestama koje su nerijetko u mnogo lošijem stanju od naših, nema ograničenja, a mi na polupraznim autocestama koje su uglavnom u savršenu stanju i savršeno konstruirane, moramo paziti da ne pojurimo brže od 130 km/h. No, u Hrvatskoj na autocesti se može voziti i dok auto na brzinomjeru pokazuje 160 km/h, a policija vas neće moći kazniti.
Kad automobil pokazuje brzinu 160 km/h vi zapravo vozite 5 ili čak 10 km/h sporije od toga. Brzinomjer svakog automobila (bez iznimke) ima u sebi ugrađeno tvorničko odstupanje tako da pokazuje malo veću brzinu od stvarne. Dakle kad na brzinomjeru stoji 160 vi vjerojatno vozite 155 km/h. Da vas pri toj brzini zaustavi prometna policija ne bi vas mogla kazniti. Naime, nakon što policija očita tu brzinu od nje će oduzeti 10 posto tolerancije, što u tom slučaju iznosi 15,5 km/h. Tako ispada da ste vi zapravo, po slovu zakona, vozili 139,5 km/h. Iako je i to brže od maksimalno dopuštene brzine i vi ste pritom u prekršaju, policija vas ne može kazniti. Zašto? Zato što kazna za takvu vrstu prekršaja ne postoji.
U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u članku 54. stoji: “...na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene prometnim znakom”. Međutim u istome članku nema odredbe po kojoj bi se kaznilo nekoga tko vozi od 0 do 10 km/h brže od ograničenja izvan naseljena mjesta. Jednostavno kazna za takav prekršaj ne postoji, on se tolerira, a kažnjavaju se samo prekoračenja od 10 km/h naviše. Zbog te sive zone, presretači iglavnom ne zaustavljaju vozače niti će ih neka nadzorna kamera snimiti pri toj brzini.
Naime, u državama diljem svijeta nisu ni približno liberalni glede jurnjave kao u Njemačkoj. 'Najbolji od ostalih' su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U toj se državi na jednoj autocesti smije voziti 160 km/h. Riječ je o novoj autocesti 'Abu Dhabi', koja je u promet puštena ove godine. Ipak, ako prekršite maksimalnu brzinu samo 1 km/h bit ćete strogo kažnjeni jer su kamere na svakih nekoliko kilometara. Ispada da se u 'drugoj najbržoj državi svijeta' smije voziti samo nekoliko km/h brže nego u Hrvatskoj. Osim Ujedinjenih Arapskih Emirata, pustinjska oaza za jurnjavu je i Kraljevina Saudijska Arabija. Službeno ograničenje na autocestama je 140 km/h, no policija u principu tolerira prekoračenje do 20 km/h. Ni policijske kontrole nisu tako česte kao u Emiratima, a kamere su vrlo rijetke.
Maksimalna brzina do 140 km/h dozvoljena je i u dvjema europskim državama. U Poljskoj takvo ograničenje vrijedi na novoizgrađenim autocestama, a stare, kojima nedostaje moderna prometna infrastruktura i nerijetko imaju i semafore te klasična križanja, imaju ograničenje do 100 km/h. Policija u Poljskoj je također vrlo tolerantna pa vas na autocesti s ograničenjem do 140 km/h neće kazniti ni ako vozite 150 km/h. Prilikom vožnje Poljskom primijetili smo da ni veće brzine u osnovi ne predstavljaju problem. Naime, klasična putna brzina za većinu bržih vozača kreće se između 160 i 180 km/h, kamera je malo, kao i policijskih ophodnja. Slično je u Bugarskoj, drugoj europskoj državi u kojoj je maksimalna brzina podignuta na 140 km/h.
Među svjetske brzinske oaze, vjerovali ili ne, spada i SAD, preciznije Teksas. U toj saveznoj državi na snazi je ograničenje do 85 milja na sat, oko 137 km/h, što je više nego u velikoj većini Europe. U ostatku SAD-a nisu ni približno tako izdašni pri postavljanju ograničenja, a na Havajima ne smijete voziti brže od 97 km/h.
Najstrože države s modernim mrežama autocesta su u Europi i Aziji. Singapur i Makao imaju zakrčene autoceste koje uglavnom vode kroz gusto naseljena područja pa je ograničenje 90 km/h razumljivo. A u Latviji i Estoniji su (pre)oprezni tijekom zime, kada maksimalnu brzinu sa 110 spuštaju na krajnjih 90 km/h. Autoceste su projektirane za velike brzine, no u većini država te se brzine ne smiju postizati. Ograničenja se opravdavaju sigurnošću, no u Njemačkoj, gdje se nerijetko juri i 250 km/h, imaju jedan od najmanjih postotaka poginulih na autocestama u odnosu na ukupan broj vozila koja se po njima kreću, bolji nego i u Hrvatskoj.
Novi automobili su nemjerljivo sigurniji i stabilniji od onih iz razdoblja kada su se ograničenja postavljala. I zbog toga su neke države već najavile kako ozbiljno razmišljaju o povećavanju ograničene brzine na svojim autocestama. A to mnogi nestrpljivo čekaju.