Sjećam se, imala sam 22 godine kada sam napipala kvržicu. Mislila sam da je mala, ali nije bila mala. U tom trenutku ostala sam šokirana. Nisam znala što je to, nije se toliko pričalo o tome, priča nam Mija Dopruljić (34) iz Zagreba koja već 12 godina ima fibroadenom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Radi se o nakupini dobroćudnog tkiva tj. o dobroćudnom tumoru koji najčešće pogađa djevojke u tinejdžerskim i 20-im godinama života. Međutim, u nekim slučajevima može se pretvoriti u zloćudni tumor, a pogotovo se smatra opasnijim ako zahvati žene iznad 35. godine života. Mija kaže kako je odmah nakon što je napipala kvržicu otišla na ultrazvuk. Tada su joj rekli da ima fibroadenom od dva centimetra. Morali su ju odmah operirati.
- Morala sam proći punkciju kako bi se utvrdilo je li nakupina tog tkiva dobroćudna ili zloćudna. Zapravo dok ne prođete tu operaciju niste 100 posto sigurni. Meni je srećom sve bilo u redu, ali moram ići na redovite preglede. Minimalno jedanput godišnje, ali nekad i češće ako se možda pojavio neki novi - kaže Mija.
Ispričala nam je kako već 12 godina živi s fibroadenomom te kako se naučila nositi s tim u godinama kada su ju zaokupljale potpuno druge brige. Upravo zato, kaže, želi pokazati mnogim drugim djevojkama da nastave normalno sa svojim životom.
- Problem je kada ste mladi, ja sam tada bila na fakultetu. I brige su bile kako ću položiti ispit, platitirežije, imati dovoljno za izaći van i slično. Nitko u mojoj okolini se nije bavio nekim težim životnim pitanjima. Ja kada sam otkrila, prvotno sam bila šokirana, osjećala sam usamljeno i mislila sam da se to nikome ne događa. To je bilo prije svih ovih društvenih mreža, u to doba se nije o ovome toliko pričalo. Nisam ni znala za to i narednih godina nisam uopće niti upoznala curu koja je imala sličnu dijagnozu. Naravno, to je strah, ali prvenstveno osjećaj da ste sami i da nemate s kim porazgovarati o tome - kaže Mija.
Problem joj je bio i kako reći roditeljima takvu vijesti, roditeljima koji brinu za svaki dio života svog djeteta te roditeljima koji također poput nje tada nisu znali što je to točno fibroadenom.
- Meni je u cijelom tom procesu najteže padalo kako će moji reagirati, pogotovo roditelji jer se brinu. Podrška s njihove strane je tada bila potpuna. Tadašnji dečko je bio uz mene, naravno i prijatelji. Šira okolina je jedino tu čudnije reagirala jer sam ja otvorena, tad sam bila i danas sam. Pričam otvoreno o tome. To su bili komentari: ‘Joj znam jednog tamo, imao je slično to, ostao je bez pola cice, to će ti biti rak sigurno…’. Tako da dosta ljudi ne zna kako reagirati, ne znaju što je to točno i onda dođu crne prognoze - priča Mija te dodaje kako joj je najgore bilo sažaljevanje tada jedino nije htjela da ju itko sažaljeva.
- Pa to je zapravo jedna od najgorih stvari koju prolazite u bilo kojem trenutku bolesti, dijagnoze koju imate. I onda kad ste mladi počnu pričati ljudi i sažalijevati se. Realno, vi ste ostali isti, niste sad manje vrijedni, jadniji jer proživljavate nešto što drugi ne proživljavaju. Malo čovjeku treba da se sabere. Što je mlađi, manje je formiran i manje je jak, manje zna što je život, kako je težak. Sada da mi se to dogodilo, sigurna sam da bi bila malo staloženija, ali opet s druge strane me to s 22 godine očeličilo. Pokazalo mi je da uživam u životu, da se brinem za zdravlje i da se ti događa, da nije smak svijeta, da iskoristim svaki trenutak - dodaje Mija.
Upravo zbog toga, kako bi drugim djevojkama pružila ruku utjehe i podrške, napravila je kampanju #volimcice. Sasvim spontano je prošle godine na svom Instagram profilu podijelila svoju priču u nadi i želji da potakne djevojke da odu na ultrazvučni pregled i da osvijesti sve druge da problem postoji.
- Pokrenula sam to zbog razloga jer sam se ja prije 12 godina osjećala jako usamljeno i mislila sam da nema cura koje proživljavaju to što ja proživljavam. Nisam se nadala da će odaziv biti toliki i stvarno mi dan danas dolaze poruke cura koje su otišle na pregled, koje se boje, koje imaju sličnu dijagnozu, pitaju što mogu i kako je meni bilo. Meni je to bilo zapravo odlično jer sam htjela pružiti neku utjehu nekome, a zapravo sam utjehu dobila ja. Sve su se osvijestile da se rano trebaju početi brinuti o svome tijelu i zdravlju, čak i cura koja je s 23 imala teži oblik raka dojke kaže da ju je bolest i oslobodila jer cijeniš više život. Koliko je to prije 12 godina bilo šokantno, danas kažem da je to jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila - dodaje Mija te kaže kako danas zbog toga brine o svom životu više nego ikad prije.
- Ići na preglede je vrlo važno. Samopregledi i minimalno jednom godišnje pregled kod doktora, to najčešće spašava živote. Fibroadenomi se ne mogu liječiti, oni se zapravo prate. Prate se jer mogu rasti. Ja danas imam tri koja pratim redovito već 6-7 godina i oni su srećom stabilni. Što možemo još napraviti? Isto kao i za ostale stvari. Ja sam izbacila šećer, smanjila sam unos ugljikohidrata jer se dobroćudni, kao i zloćudni tumori, se znaju hraniti takvom vrstom namirnica. Bavim se sportom. Zapravo, kako bi trebali živjeti inače, tako treba živjeti i s ovom dijagnozom - rekla je Mija i poručila svim djevojkama da se ne boje te da, bez obzira kakva dijagnoza bila, nikada u tome nisu same.
POGLEDAJTE VIDEO