Glumcu Žarku Potočnjaku u ratu je zolja bila ljubavnica

U ratu sam proveo 14 mjeseci. Mnogo sam toga prošao, bilo je izuzetno teških i krvavih situacija, tužnih trenutaka, slika koje još godinama prate vojnike kad se vrate u normalan život i zbog kojih mogu oboljeti od PTSP-a. Mene su po povratku u Zagreb spasili tadašnji ravnatelj Gavelle Ivica Kunej i Zlatko Vitez. Upregnuli su me predstavama, morao sam naučiti duge tekstove, kreirati uloge, ali tako sam potisnuo crne misli. Nakon toga o ratu sam govorio isključivo kroz anegdote, kojima bih one koji bi me slušali nasmijao do suza. I s vama ću o ratu razgovarati tako, počinje svoju priču Žarko Potočnjak (66).

 - Sa svojim kolegama, pripadnicima Satnije hrvatskih umjetnika, potkraj ljeta 1991. spremao sam se u posjet prvim linijama bojišta kako bismo im podigli moral. Prije polaska bili smo na obuci u Tomislavovu domu na Sljemenu. Ondje sam sreo Boru Maslu i Nikolu Bilića, kaskadere s kojima sam se dvije godine poslije sprijateljio, snimajući TV seriju “Ptice nebeske”. Pozvali su me da dođem u obližnji planinarski dom ispričati nekoliko viceva borcima Tigrova jer su bili prilično potišteni nakon gubitaka u bici kod Marinaca - prisjeća se Potočnjak. 

- Dečki su me oduševljeno primili, pokazali mi puške, dali da pucam iz snajpera i rekli: ‘Glumac, sutra idemo u Novsku. Daj, odi s nama.’. Nisam ih mogao odbiti, nazvao sam ženu i rekao joj da ću na front s borcima, a ne glumcima - kaže Žarko. 

Dodaje kako nije ni sanjao da će se za koji dan naći u borbenoj akciji deset kilometara u dubini neprijateljskog teritorija u zapadnoj Slavoniji.

Više pročitajte u 24sata Expressu.