Vozio trijezan, a izgledalo mu kao da ima 1,5 promila

Uhvati upaljač, zadirkuje me instruktor vožnje Marijan Kimovec iz autoškole Laki start. Na poligonu smo u zagrebačkoj Strojarskoj ulici i dogovor je bio da vozim s naočalama koje simuliraju vid čovjeka s najmanje 0,8 ili najviše 1,5 promila alkohola u krvi, odnosno kao da je popio tri do pet velikih boca piva. Autoškola ih je naručila iz SAD-a, platila oko 2000 kuna te ih nudi polaznicima da uistinu vide koliko je opasno voziti pijan. Instruktor me prvo nagovara da mašem rukama pokušavajući uhvatiti jedan od dvaju upaljača koje vidim. Moja sreća je što, za razliku od uistinu pijana čovjeka, znam da postoji samo jedan upaljač. Nakon još nekoliko minuta krivudava hoda po crti instruktor me napokon pušta za upravljač. Počinjem voziti. Iz vježbe s upaljačem jasno mi je da mi se samo čini kako su dva desna traka na cesti, ali nisam siguran koji je pravi. Odabirem i dodajem gas. Za svaki slučaj, i instruktor može upravljati papučicama. Ipak, kočnica mu gotovo ni ne treba jer se poput puža vučem poligonom u strahu da nekog ne pregazim. Tek nakon nekoliko stotina metara instruktor me blagim riječima upozorava da sam odabrao pogrešan trak i da zapravo sve vrijeme vozim suprotnim smjerom. Odmah ispravljam pogrešku i nastavljam pravim trakom. Čak mi se čini i da više ne griješim. Samopouzdanje mi jednim potezom uništava instruktor. Morao je uhvatiti upravljač kako se ne bih popeo na travnati nasip.
Da sam uistinu popio previše, uz mene ne bi bio instruktor s dodatnim papučicama i 36 godina radnog iskustva, a vjerojatno bih razvio i opasnu “alkoholnu neustrašivost”.