Cijene naručenih ubojstava ovisile su o tome tko je bio meta. Ubojicu se 90-ih moglo unajmiti za 50.000 DEM-a ili poslije za 50.000 eura
Sliško je imao privatni zatvor gdje je tukao ljude čekićem
Kralj kocke Zlatko Bagarić dio ljeta 1998. proveo je u Francuskoj u društvu predsjednika Franje Tuđmana bodreći “vatrene” na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Mjesec dana poslije skončao je u blatu ispred opskurne birtije u zagrebačkoj Dubravi. U knjizi po prvi put donosimo dramatične trenutke iz lokala NK “Dubrava” koji su prethodili Bagarićevoj likvidaciji. Bagarićev arhineprijatelj Vjeko Sliško, kralj poker aparata, ubijen je iz petog pokušaja na Cvjetnom trgu u Zagrebu u ožujku 2001. Sliško je preko medija gradio imidž poslovnog čovjeka, a ugled u podzemlju brutalnim premlaćivanjima.Tako je jedne večeri u prosincu 1999. u Klubu Maksimir ušao Vlado Kasalo, bivši nogometaš Dinama.
- Sliško me pozvao za svoj stol, poljubio, a nakon toga kasapio i stavljao staklo u usta - svjedočio je Kasalo na suđenju pripadnicima tzv. zločinačke organizacije. Rekao je kako je nakon poljupca Sliško izvadio pištolj i kazao: “Jesmo katolici”, što je bila šifra za prebijanje. Tada su zapljuštali udarci, a Sliško je urlao i vikao: “Ošini, kumašine!” U premlaćivanju je, tvrdi Kasalo, sudjelovalo 14 ljudi - “Sliškova brigada”.
- Da sam policiji išta rekao, Sliško bi odmah sutra sve znao. On je bio psihopat, imao je privatni zatvor u Sesvetama gdje je tukao ljude čekićem - svjedočio je Kasalo. Prije no što je u Hrvatskoj nastupio mir između gangova, deseci aktera krvavog mafijaškog rata skončali su u krvi. Sudionici tih sukoba govore da se ginulo zbog frajerisanja, cure, šamara, zalaska u krivi kafić ili nečeg posve bezazlenog poput naručivanja pjesme u narodnjačkom klubu koja se nekome nije dopala.
- Gangovski bossovi su stalno živjeli u nekom strahu, u nekom neopisivom grču. Da bi opstao, morao si, poput murije, imati svoje informatore da znaš tko ti radi o glavi, gdje se tko, kada i s kim kreće. Morao si znati prepoznati da li je netko u gangu “dupljak” koji igra za drugu stranu i da li te netko navlači na foru. Strogo se pazilo na mjesta na koja se ide. Oprez je bio sve i mnogima je sačuvao glavu. Često sam i sam znao reći da idem u Italiju, a zapravo sam već bio u Njemačkoj - priča sudionik tih zbivanja.