Noćna mora SAD-a: Zgodan, obrazovan i - ubojica 36 žena

Theodore Robert Bundy rođen je 24. studenog 1946. godine u Burlingtonu, u Vermontu. S obzirom da je bio sin samohrane majke što je u to vrijeme značilo stigmatizaciju od strane društva, on je odrastao u uvjerenju da su njegovi baka i djed zapravo njegovi roditelji, a majka - njegova sestra. Pravu je istinu o tome saznao kao već odrasli muškarac, a svojoj majci nikada nije oprostio što mu je tajila istinu.

Tko mu je pravi otac Ted Bundy nikada nije saznao, iako mu je prema jednoj od teorija biološki otac bio djed inače poznat po alkoholizmu i vrlo agresivnoj naravi. No, taj incest nikada nije dokazan i smatra se vrlo upitnom glasinom. 

'Nježan čovjek pun suosjećanja' i prvi - nestanci

Ted je generalno, pišu njegovi biografi, bio povučeno dijete koje nije razumjelo društvene odnose i ljudsku potrebu za prijateljstvom. Nakon završene srednje škole, 1965. godine je upisao fakultet i politički se angažirao. Nakon što ga je jedna djevojka napustila zbog 'neambicioznosti' jer je napustio fakultet, Ted je nastavio naporno raditi, da bi nekoliko godina kasnije opet upisao fakultet - ovoga se puta odlučio za psihologiju. Bio je vrlo posvećen studiranju i ubrzo je postao vrlo omiljen i cijenjen čak i među svojim profesorima. 

U isto je vrijeme počeo raditi na liniji za pomoć onima koji su odlučili počiniti samoubojstvo, a njegovi suradnici iz tog vremena Teda su se prisjećali kao 'nježnog čovjeka punog suosjećanja'. Nakon uspješno završenog studija psihologije, Bundy je upisao pravni fakultet. 

No, do travnja 1974. u potpunosti je prestao dolaziti na predavanja. U isto vrijeme, diljem Pacifičkog sjeverozapada počele su nestajati ženske osobe. 

Nezaustavljivi krvavi pohod

Ted Bundy svoje je prve žrtve ubio 1974. godine, kada je imao 27. godina. Dotad je, objasnio je kasnije, savladao sve vještine koje su mu bile potrebne da ubije i sakrije dokaze. Svaki mjesec nestala je u prosjeku jedna njegova kolegica. Njih je prvo dugo i detaljno proučavao i uhodio, a onda bi stekao njihovo povjerenje. Djevojke je otimao i ubijao po špranci. Sve bi ih onesvijestio udarcem u glavu nakon čega bi ih silovao bilo šipkom, bilo spolovilom. 

Na taj je način ubio prvih šest djevojaka, a sve su bile u ranim 20-im godinama ili mlađe, a Bundy je radio u državnoj agenciji koja se bavila pronalaskom nestalih žena. 

Nakon šest nestalih djevojaka paniku su napokon digli mediji, pa je i policija odlučila 'staviti u brzinu više'. Uskoro su imali detaljnu ilustraciju i opis osumnjičenika, kao i njegove prepoznatljive Volkswagen Bube. 

U kolovozu 1974. godine pokušao se vratiti studiju na pravnom fakultetu u Salt Lake Cityju, no tamo je još jednom doživio gorko razočaranje. Kasnije se prisjetio osjećaja manje vrijednosti jer je osjećao da nema intelektualni kapacitet koji su imali ljudi oko njega. Predavanja su mu, rekao je, bila potpuno nerazumljiva. 

Uvrnuta ubojstva i rituali

Svoj je krvnički pohod nastavio na području Idaha, Utaha i Colorada. Njegove su žrtve sada bile još mlađe, a ubojstva još brutalnija. I dalje ih je sve silovao i sodomizirao, a kasnije ih masakrirao te se upuštao u posmrtne rituale u kojima bi ubijenim djevojkama prao kosu ili im nanosio šminku. 

Njegova djevojka, koja je živjela u Seattleu, Bundyja je policiji prijavila čak tri puta, no oni ga nijednom nisu uspjeli povezati s nekim od sada već zaista brojnih ubojstava. U to je vrijeme silovao i ubio i svoju najmlađu žrtvu - 12-godišnju djevojčicu. 

Ted Bundy je po prvi puta uhićen u kolovozu 1975. godine, no ubrzo je i pušten na slobodu uz 24-satni policijski nadzor. Njegova djevojka kasnije se prisjetila da je Bundy u stan često donosio nove stvari koje je očito krao i svima je dugovao novac. kada se poželjela ošišati, on bi poludio i zabranio joj. Ona je imala dugu kosu s razdjeljkom na sredini glave, baš kao i gotovo sve njegove žrtve. Često se znala buditi usred noći, i uhvatiti Bundyja koji je pod pokrivačem, sa svjetiljkom u ruci, promatrao njeno golo tijelo. 

Prvo suđenje i posljednja ubojstva

Godine 1976. po prvi je puta osuđen, a godinu kasnije uspio je i pobjeći. Naime, nakon što mu je odobreno da se brani sam, Bundy prema zakonu nije morao nositi lisičine. Pobjegao je iz knjižnice u Aspenu i u bijegu izdržao punih šest dana prije nego što je ponovno uhićen. 

Po drugi put je pobjegao 30. prosinca, a u zatvoru su to shvatili tek 17 sati kasnije kada je Bundy već bio u Chicagu. Put ga je odveo do Floride gdje je odlučio promijeniti život te naći normalan posao. No, i to je palo u vodu jer su poslodavci redom tražili njegove dokumente. 

Prvo je počeo s krađama, no, vrlo se brzo vratio i ubojstvima. Sredinom siječnja 1978. godine ubio je 21-godišnju margaret Bowman, a nakon toga ušao u sobu 20-godišnje Lise Levy koju je zadavio, istrgnuo joj bradavicu, ugrizao ju za bedro i silovao bočicom laka za kosu. U istoj je kući, iste noći, pretukao i teško ozlijedio još dvije žene. 

Sve to dogodilo se unutar 15 minuta, a nakon što je napustio kuću, Bundy je napao još jednu studenticu kojoj je slomio rame, donju čeljusti i lubanju na pet mjesta. Ona je preživjela, ali je ostala gluha i nije mogla nastaviti karijeru profesionalne plesačice. 

Prije nego što je opet uhićen blizu Alabame Bundy je ubio još dvije djevojčice stare 12 i 14 godina. Policajcu koji ga je uhitio 12. veljače 1978. godine snuždeno je rekao da mu je žao što ga ovaj nije ubio. 

Iznadprosječno inteligentni ubojica i deseci mrtvih djevojaka

Nakon toga dana Ted Bundy više nikada nije bio na slobodi. Suđenja za njegove brojne zločine otegnula su se sve do 1980. godine. Tada je po treći put osuđen na smrt, a na električnoj je stolici smaknut 1989. godine. 

Kroz tih devet godina izazivao je veliku pažnju javnosti te je dao brojen intervjue, kako novinarima, tako i psiholozima i njegovim biografima. Javnost je fascinirao šarmantni, zgodni i obrazovani muškarac čiji je iQ iznosio iznadprosječnih 136. 

U brojnim je intervjuima objasnio da je silovao i ubijao zbog osjećaja potpunog posjedovanja druge osobe. Svoje prve žrtve ubijao je iz praktičnih razloga - da bi ih ušutkao i tako ostao na slobodi. Sve kasnije žrtve ubijao je iz zadovoljstva i 'osjećaja da su se duše njegovih žrtava spajale s njegovom'. 

Objasnio je i kako je toliko dugo bježao policiji koja je tek nakon njegove 20. žrtve shvatila da je za sve zločine odgovorna jedna jedina osoba. Strastveno je proučavao detektivske i policijske metode i to znanje koristio pri ubojstvima i prikrivanju dokaza. Nikada nije ubijao samo nagonski, sva njegova ubojstva bila su duboko promišljena i proračunata. 

Na kraju je dokazano da je ubio između 30 i 36 žena, no mnogi istražitelji smatraju da je taj broj bio i mnogo veći - najmračnija pretpostavka seže sve do brojke od 70 žrtava.