Dizanjem ruke za najavljeni SDP-ov prijedlog izglasavanja nepovjerenja Tomislavu Karamarku, Most ne bi samo spasio Inu, koaliciju, možda i Vladu, već bi napravio korak u spašavanju svog devastiranog rejtinga
Most je mogao na izbore čim su pukli pregovori prvo s HDZ-om, pa sa SDP-om, ali se odlučio ipak ući u savez s Tomislavom Karamarkom.
Mogli su izaći na izbore čim su shvatili da ta suradnja s Domoljubnom koalicijom ne vodi ničemu, ali bilo im je teško iščupati ljude iz fotelja u koje su se taman bili uvalili.
Kad su shvatili da bi izbori ipak mogli biti spas, suočili su se sa činjenicom da im je drastično pao rejting pa da stoga izlazak na izbore ne bi imao nikakvog smisla.
A sad kad njihovi čelnici počinju spominjati izlazak na izbore - za neke su izbori čak "pitanje dana" - fali im Ustavni sud koji mora proglasiti rezultate izbora, a on se sada pokušava popuniti novim sucima. Dakle, uvijek neki vrag.
Iako, politički gledano, Most konačno ima savršeni povod za rušenje Vlade i izlazak na izbore, a još važnije, i za spašavanje svog rasklimanog rejtinga.
Nedostižni Most
SDP je najavio da će sutra predati svoj zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja potpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku, a istoga dana svoj pravorijek oko afere Drimija trebalo bi donijeti Povjerenstvo za spriječavanje sukoba interesa. U SDP-u smatraju da će se Most povesti za tim pravorijekom, premda on politički ne bi trebao imati neki veliki značaj.
Karamarko je ovom aferom do te mjere kompromitiran da ga ne može spasiti ni eventualna amnestija tog Povjerenstva.
Međutim, Most bi mogao - i trebao - dići ruku za izglasavanje nepovjerenja Karamarku i njegovu smjenu iz Banskih dvora, koja formalno ne bi povlačila za sobom pad Vlade, ali bi dovela u neugodnu poziciju HDZ. Nakon toga on naprosto ne bi više mogao ostati u Vladi iz koje je izbačen njegov predsjednik.
Dakle, prijetili bi novi izbori, kad već nitko ozbiljan ne pomišlja na preslagivanje većine.
A na te izbore Most bi mogao izaći s uvjerljivim argumentom: spasili smo Inu od MOL-a, srušili smo Karamarka koji je bio prijetnja državi i Mostu, zaštitili smo nacionalni interes, prekinuli smo ovaj kaos, pokušavali smo i trpjeli, gurali reforme, ali preko ovoga nismo mogli prijeći.
Most je možda doveo Karamarka na vlast, ali će ga taj Most i skinuti s vlasti.
Argument, pa makar jedini
To bi bio snažan argument pred biračima, koliko god da ih je ostalo. Puno snažniji od nepostojećih reformi, blagotvorniji od svih kadrovskih rješenja Mosta, glasniji od sve šutnje na ovu kulturnu revoluciju kojom je Karamarko želio maskirati svoju nesposobnost ili nešto gore.
Most bi imao barem jedan, premda najsnažniji argument na izborima.
Snažniji čak i od SDP-ova. Jer, ne ruši Zoran Milanović Karamarka, ruši ga Božo Petrov.
Ono, dakle, što se čini kao nezahvalna pozicija Mosta uoči skorog izglasavanja povjerenja Tomislavu Karamarku moglo bi se pretvoriti u prednost za stranku koja nestaje s političke scene, otvarajući prostor čak i Živom zidu da zauzme njezino mjesto.
Uglavnom, dok svi blefiraju s raspisivanjem izbora na koje se nikome ne ide, u prednosti će biti onaj tko prvi prekine ovu farsu, okonča ovu agoniju i pritom to učini s najboljim mogućim argumentom.
Pa ako se zbog Karamarka bude morali ići na izbore, HDZ se na njima neće previše ugodno osjećati. Ne samo da će se prati od afere svog predsjednika stranke, nego će dobiti batina od svog koalicijskog partnera.
Psihološka prednost
To, naravno, ne znači da bi Most na prijevremenim izborima ponovio uspjeh s onih prošlih, štoviše taj rezultat mu se više ni u ludilu ne može omaknuti. Ali bio bi u psihološkoj prednosti pred strankom koja ima šefa s aferom, pobunu u klubu zastupnika, problem s kvorumom, nezadovoljnike u svojim redovima i apetite koje Karamarko raspodjelom funkcija nije utažio.
Napokon, ne mora čak ni doći do skorih izbora. Ono što je ključno jest činjenica da Most na izglasavanju nepovjerenja Karamarku spašava živu glavu.
Ne samo od prvog potpredsjednika Vlade s kojim premijer i Božo Petrov očito ne surađuju, ne samo od njegova pritiska za policijom i tajnim službama, ne samo od njegovih afera, nego se spašava pred vlastitim padom rejtinga.
Taj rejting, jasno, neće skočiti preko noći, čak i ako Most presudi Karamarku. Ali mogao bi biti ona prijelomna točka na kojoj Most popravlja ugled čak i pred onim biračima ljevice koje je izdao i prevario dovodeći HDZ na vlast.
