Bez obzira što Božo Petrov, unatoč svađama, prepucavanjima i blokadama, kaže da u Vladi "nema sukoba", postavlja se pitanje dokle to može ići. Koja je prijelomna točka koja bi srušila ovu kuća od karata?
Svašta je jučer rekao Božo Petrov u svom medijskom tsunamiju. I opet, kako smmo već navikli, nije rekao ništa.
Međutim, u poplavi pitijskih odgovora, polovičnih tumačenja i demagoških parola drugi potpredsjednik Vlade ipak je uspio preko usta prevaliti jednu zanimljivu rečenicu: "Mi nismo ni u kakvom sukobu".
To je zaparalo uši.
Jer, ako nisu u sukobu, kako se onda naziva jučerašnje prepucavanje Petrova i Karamarka na odvojenim press konferencijama u razmaku od sat vremena?
Ako to nije sukob, ako bi se onda nazvalo odbijanje Petrova da se očituje Karamarkovim prijedlozima za imenovanje Milijana Brkića i o smjeni Dragana Lozančića?
Ako HDZ i Most nisu u sukobu, na što onda sliči Karamarkovo pritiskanje Mostova ministra unutarnjih poslova da posmjenjuje ljude u policiji?
Ako sve to i još mnogo više od toga nije sukob, kako bi onda ova Vlada izgledala kad bi u njoj doista došlo do sukoba Mosta i HDZ-a, odnosno Petrova i Karamarka?
Svađanje i ruganje
Božo Petrov sve nas, ali i samog sebe, tješi da je sve u redu, premda iz svake njegove rečenice (a o Karamarkovim da i ne govorimo) izbija dubinsko neslaganje, sustavno protivljenje, odbijanje javnih pritisaka, otvoreno inaćenje.
Pa i neskriveno ruganje, poput one izjave kako nije upoznat sa činjenicom da je Milijan Brkić kandidat za ministra branitelja. Da bi mu onda Karamarko iz Donje Stubice poručio da Brkić, eto jest kandidat. I to jedini. Pa neka on sad vidi.
I kao da to nije bilo dovoljno, Petrov u jednom trenutku odbija iznijeti jasan stav Mosta oko Brkića, u drugom trenutku kaže da je to imenovanje u domeni HDZ-a, a u trećem dodaje kako on ionako nije na koordinaciji Vlade za pitanja ministra branitelja, pa da se ne može o tome izjašnjavati.
Ne bi nas čudilo da je grozničavom Karamarko već ponestalo noktiju na prstima.
"Ni oko čega se ne možemo dogovoriti", požalio se ovih dana anonimni HDZ-ov dužnosnik u Jutarnjem listu. "Vijeće za suradnju potpuno je prestalo funkcionirati, uopće se više ne sastajemo. Trguje se oko svega, a nema nikakvog dogovora".
Što je onda sukob?
Karamarku se žuri i grčevito lomi stvari preko koljena, dok ga Petrov sustavno koči i kanalizira, istodobno se žaleći kako mu HDZ ne daje potporu u Saboru da napiše i izglasa svoje zakone.
Ako to nije sukob, što je to onda? I ako to već nije sukob, u što će se ova Vlada pretvoriti kad Most i HDZ doista uđu u sukob?
I puno važnije pitanje: dokle ti sukobi mogu ići?
Koja je prijelomna točka na kojoj će se ova sklepana kuća od karata srušiti, a parodija od vladanja napokon okončati?
Naravno, što Most i HDZ budu sistemom osmoze dublje prodirali u tkivo vlasti, utrpavali se u fotelje i vodili sa sobom svoje prijatelje i rodbinu, to će u njihovim redovima biti manje volje za raskidom koalicije, kakva god ona bila.
Prvih šest mjeseci obično je presudno. U tom periodu ministri još lete uz medijsku pompu. Kasnije se to pretvori u rutinu, kao što je to bilo i u Milanovićevoj vladi. U tom periodu svatko nastoji što više obilježiti teren, izgurati suparnika, pokazati mišiće, nametnuti svoju volju.
I preuzeti kontrolu nad premijerom, kao što to sada pokušava Božo Petrov.
Probni plotuni
A u tom periodu ispaljuju se i probni plotuni: HDZ se ultimativno postavlja oko Vase Brkića, Most se ultimativno postavlja oko Vlahe Orepića.
Kad to prođe, popuštaju i međusobne napetosti.
Međutim, što se Petrov više žali da zbog HDZ-a ne može ispunjavati svoja predizborna obećanja, a HDZ kuka da je s Mostom nemoguće surađivati, zainteresirana i zgrožena javnost se pita dokle takva suradnja može ići.
I pod koju cijenu.
Postoji način
Most je u postizbornim pregovorima vagao svaku dlaku. A sad lakonski prelazi preko balvana koje im HDZ baca pod noge. Petrov je svaki dan izmišljao nove uvjete za koaliciju, a sad svakodnevno izmišlja izgovore da ostane u koaliciji.
HDZ kao velika stranka može čekati dok Mostu pada rejting, ali što čeka Most? Da Karamarko izgubi unutarstranačke izbore u HDZ-u pa da Petrov dobije razumnijeg i suvislijeg partnera u Vladi? Ili izaziva napetosti kako bi što uspješnije trgovao foteljama i utjecajem?
Dobar dio svoje jučerašnje medijske ofenzive Božo Petrov je potrošio na uvjeravanje javnosti kako će "brzo vidjeti" da će Most provesti reforme i ispuniti obećanja. "Vidjet ćete sigurno, postoji način, ali zadržat ćemo iznenađenje za sebe", poručivao je Petrov.
Pa ako već govorimo o iznenađenjima, u ovom trenutku je teško reći koje bi bilo veće: da ovakva Vlada padne ili da se održi do kraja mandata?
