Nema više Domoljubne koalicije, Zoran Milanović više ne mora držati ruku na srcu, HDSSB neće postrojavati crnokošuljaše. Ova kampanja trebala bi biti o nečemu posve drugom. Jedino još nismo otkrili o čemu.
I tako, nema više Domoljubne koalicije, Zoran Milanović više ne mora držati hrvatsku ruku na hrvatskom srcu, a predsjednik HDSSB-a poručuje kako u ovoj kampanji neće biti postrojavanja stranačke garde crnokošuljaša.
Nakon lanjskog drmusanja, ova kampanja trebala bi biti o nečemu posve drugom.
Jedino još nitko nije otkrio točno o čemu.
O SDP-ovim tamburašima, o Damiru Krstičeviću u JNA, o žrtvama komunizma, o Vučiću i Srbiji, o Zlatku Hasanbegoviću ili možda ipak o ekonomiji?
Ako nema više natjecanja u tome tko će više uzdignuti domoljubnu desnicu, onda bi valjda gospodarstvo trebalo doći u prvi plan. To je barem logično.
I ako je već tako, onda nije trebala onako senzacionalno zvučati jučerašnja vijest da je stranka Pametno, kao prva u hrvatskoj modernoj povijesti, iznijela u predizbornoj kampanji trogodišnju projekciju Državnog proračuna.
Podosta faličnu, jer kako su objasnili, mnogo podataka još uvijek je nemoguće iščupati iz birokratske makije i niskog raslinja, ali svejedno uzbudljivu jer, eto, netko misli tri godine unaprijed.
Ekonomija zabune
Svejedno, ekonomija još uvijek ne dominira u ovome što bi se tek od milja moglo nazvati kampanjom. Štoviše, ona dobrim dijelom izaziva zabunu.
Danas, samo devet mjeseci nakon kampanje u kojoj se SDP htio hvaliti gospodarskim rastom, ali se umjesto toga uključio u Karamarkovo natjecanje u domoljublju, imamo situaciju da se gospodarskim rastom i poboljšanim pokazateljima hvale gotovo svi, pa i oni koji to ne bi trebali.
Kao da ta poboljšana gospodarska klima zbunjuje sudionike na izborima.
Sinoć se, primjerice, smijenjeni premijer Tihomir Orešković na televiziji hvalio rastom BDP-a, smanjivanjem duga, padom deficita i velikim potencijalom Hrvatske. A sve to njegov prethodnik, a možda i nasljednik Zoran Milanović prisvaja u zasluge i uzima kao okosnicu svoje predizborne kampanje.
Oreškovićeva Vlada, tumači on, zaplovila je na gospodarskom valu koji je započela njegova Kukuriku koalicija. Milanović, dakle, gotovo da nastupa iz pozicije vlasti, nastavljajući tamo gdje je stao prošle jeseni.
A najveće promjene na tom planu, uključujući i smanjenje PDV-a i porezne reforme, nudi Andrej Plenković, čelnik još uvijek vladajuće stranke koja je rušila vlastitog premijera dok ju je on iz Bruxellesa pokušavao spasiti. Iako bi se HDZ mogao ogrebati za djelić barem formalnih rezultata ove Vlade.
I o čemu se onda zapravo radi u ovoj u kampanji?
Po čemu se razlikuju?
Tko koga napada? Na kojoj platformi? Što su glavne razlike? Čije su zasluge? Po čemu to glasači mogu razlikovati glavne aktere?
Tim više što su prije prije tek nešto više od šest mjeseci dvije najveće koalicije u pregovorima s Mostom izrazile visoki stupanj slaganja oko svih ključnih reformi. Vrijedi li to i dalje ili sad idemo skroz iz početka?
Zbunjujuće je stoga za običnog birača ono što mu se sada servira u kampanji. Kao da svi - skupa sa samim strankama - zapravo čekaju da kampanja prođe pa da se iznova krene u postizborno pretumbavanje. I u veliko koaliranje.
Nije stoga čudno što SDP gura biračima pod nos tamburaše, HDZ komuniste, a Božo Petrov i Milan Bandić u paketu i SDP i HDZ.
Prije nekoliko dana u analizi Nove TV o sličnostima i razlikama dviju najvećih stranaka, ponovno se pokazalo da se one gotovo u svemu slažu - osim u ideologiji.
Ideologija nisu samo ustaše i partizani
Zašto se onda i HDZ i SDP prave da ih ideologija ne zanima? Ne bi li bilo logičnije da se kampanja vodi oko tema u kojima se razlikuju, a ne u temama oko kojih se (uglavnom ili djelomično) slažu?
Jer, ideologija nisu samo ustaše i partizani. Ideologija je i nepotvrđeni intendant HNK u Rijeci.
I nije problem u ideološkim raspravama. Problem je u besplodnom, uglavnom manipulativnom i često ciničnom, ideološkom prepucavanju isključivo u svrhu dizanja niskih strasti. Nažalost, naše stranke za nešto drugo najčešće nisu ni sposobne.
Ali dobro, valja očekivati da će glavni akteri kampanje nakon kilavog i pipkavog starta u zadnjem tjednu završiti s rukama na srcu i domoljubljem u srcu. Kad je već SDP ostao bez svojih najdražih tamburaša.
A ekonomija će se, kao što smo vidjeli u mandatu Oreškovićeve eksperimentalne Vlade, za sebe već nekako pobrinuti.
