Glavašević: I ja sam žrtva rata, iz toga dolazi moja najveća bol

U emisiji Nedjeljom u dva Aleksandra Stankovića gostovao je pomoćnik ministra branitelja Bojan Glavašević.

- Otkako je objavljena snimka protiv mene se na nekim portalima i društvenim mrežama pokrenula nevjerojatna hajka. Puštena je s ciljem da se protiv mene pokrene mržnja - rekao je Glavašević na početku.

Kaže da je čekao da se slegne prašina da objasni svoj stav.

- Snimka je izvučena iz konteksta govora. Ako je ta minuta i nešto od desetominutnog govora nekoga povrijedila zaista mi je žao. To retoričko pitanje trebalo je otvoriti pitanje da o civilnim žrtvama rata znamo gotovo ništa - rekao je Glavašević.

- Ni u jednom trenutku nije bilo izjednačavanja žrtve i agresora. To stoji i u Zakonu o braniteljima. Radilo se o civilnim žrtvama rata i o onima koji su ostali u Krajini, a nisu bili agresori. Zamislite situaciju da su Ivanka i Jovanka zajedno hodale ulicom i pala je granata. I sad je Ivanka ostvarila pravo, a Jovanka nije. O tome sam govorio - objasnio je.

- Zakon o braniteljima se ne može odnositi ni na koga tko je sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Želimo napraviti zakon koji nikoga ne zakida i ne diskriminira. Naravno da je važno tko je agresor na simboličnoj razini i naravno da je važno otkud je došla granata, ali oni koji su bili civili i nastradali su od te granate, imaju pravo na odštetu - rekao je Glavašević.

- To je bilo retoričko pitanje koje je imalo svoju funkciju u tom govoru. Ako je to netko krivo shvatio onda je to bilo miješanje znanosti i politike. Ne mogu se ispričati za nešto što nisam rekao. Ni u jednom trenutku nisam izjednačio žrtvu i agresora jer sam i sam žrtva rata. Od tamo i dolazi najveća bol mog života. Ako je ta izjava povrijedila ljude zaista mi je žao - kaže Glavašević.

Glavašević kaže da oni koji prosvjeduju zaslužuju svačije poštovanje.

-  Bilo je komentara nekih o njihovim mirovinama. To nije izraz poštovanja. Nadam se da možemo razgovarati o tome da simbolički ili materijalno poboljšamo njihov status. Međutim, prosvjedi ne mogu biti poluga za postizanje političke moći - rekao je.

Kazao je nije član nijedne stranke i da je zadužen za stambeno zbrinjavanje branitelja i to je ono čime se želi baviti. Nabrojao je uspjehe svog ministarstva te rekao je da će zadovoljan otići s te pozicije ako ne bude ponovno imao priliku raditi taj posao.

Kaže da se nikada nije okoristio pogibijom svog oca.

- Sigurno da mi je tata u nekim stvarima bio teret. Ljudi stvaraju sliku o vama na temelju slike o njemu. Idem kroz život tako da se trudim biti dobar u onome čime se bavim. Moj otac je dijelom mitologiziran. I to je u redu. Za ljude koje su ga poznavali, slušali ga ili čitali njegove priče. Za te ljude je on simbol. Pozitivan simbol koji predstavlja zrno nade kada smo bili u teškim trenucima. Za mene je bio čovjek od krvi i mesa - rekao je.

Siniša ne bi stao iza Stožera

- Kada je Stožer za obranu Vukovara zbog pitanja ćirilice upotrijebio njegov glas za svoje ciljeve morao sam reagirati jer on sigurno ne bi stao iza onoga što su oni zagovarali - rekao je.

Vukovar

Prisjetio se Vukovara iz svog djetinjstva.

- Pamtim višejezičnost. Samo u mojoj ulici se govorilo 7 jezika. Vukovar je imao 20 nacionalnosti. Sjećam se šetnji uz Dunav.  Mog oca je života koštao metak iz nečije puške. Multikulturalizam je otmjeno ime za nešto što je u Vukovaru bilo normalno. Izvrtanje je istine kriviti multikulturalnost za početak rata - rekao je.

Govorio je o majci i baki koje su mu bile nevjerojatna potpora.

- Pamtim prvu prognaničku večeru. Tužno je bilo progonstvo. Sjetio se dvije gospođe iz zagrebačkog tramvaja koje su komentirale: "Ovih Vukovaraca ima kak' pesa" - kazao je.

'Ne mrzim nikoga'

- Nisam osjetio mržnju prema nikome jer sam bio premalen. Još tražim djeda i prabaku. Uvijek sam razmišljao o tome da bi moj otac htio da budem sretan u životu. Uz mržnju to ne bi bilo moguće. Ljude trebamo promatrati kao ljude, a ne kao neke arbitrarne, veće od njih. Trudim se živjeti na način na koji sam po sebi može ilustrirati. Mogu nekome biti uzor po tome - smatra.

Podijeljeno društvo

- Problem je u tome da su ljudi duboko podijeljeni. To je zbog nekih političara, ne samo s jedne strane, koji su doveli do toga. Sjetimo se splitske rive. Tada su govorili da je neprijatelj opet pred vratima. To je slično onome što se sada događa. Grube riječi koje su mi upućene ponekad me povrijede. Bez obzira što me nazivaju svakakvim imenima., ako će im zbog toga biti lakši život, smatram da sam opet nešto dobro napravio - kazao je.

Djeca u Vukovaru

Govorio je o projektu izleta školske djece u Vukovar.

- Najvažnija lekcija Vukovara nije ona ratna nego ona o miru. Ne želimo da djeca odu s ružnim osjećajem nego da moraju biti dio rješenja. Naša misija je da im damo istinu i da im damo priliku da shvate da je važan mir, a ne rat - kazao je.

Odavanje počasti žrtvama Vukovara

Očekuje dostojanstvenu procesiju i odavanje počasti. Politika mora ići na stranu. Potpuno je svejedno hoće li političari ići prvi, zadnji i sa strane. Rekao je da se nada da će i ovogodišnji organizatori naći mjesto u srcu da na taj dan zaborave sve te podjele.

- Vrijeđa me huškanje na mržnju. Borim se protiv toga na inkluzivan način. Vrijeđa me kad netko ne plaća porez, a izdaje se za velikog domoljuba. Svi oni koji su u Remetincu su uvrijedili državu - kazao je na kraju Glavašević.

Bojan Glavašević sin je legendarnog novinara iz Vukovara Siniše Glavaševića kojeg su četnici ubili na Ovčari nakon pada grada u studenom 1991. godine.