Dario Šarić: Lupam po trubi u Istanbulu, borim se u prometu

Nešto više od pet mjeseci prošlo je otkako je Dario Šarić Zagreb zamijenio Istanbulom, prvi put u karijeri otisnuo se u inozemstvo, osvojio prvi trofej bez podrške obitelji i najbližih prijatelja... Ali u tih pet mjeseci fino se udomaćio i prihvatio mnoge turske običaje.

- Najviše me fascinira promet, gužve su ekstremne, trake praktički ne postoje, svi se ubacuju, trube, nitko ne daje žmigavce, ali to funkcionira, ljudi su se naviknuli - kaže Dario, koji nema vozača, nego se sam bori s asfaltnom džunglom grada na dva kontinenta.

"Vuku za ruku, malo ide na živce"

- Učim i ja polako, nekoliko puta sam lupio šakom po trubi. Dobio sam sponzorsku Kiu Sportage, terenac, s njim se ipak malo lakše “gurati” - smije se 20-godišnji Šibenčanin.

Razgovarao je s Nikšom Prkačinom, bivšim reprezentativcem i dugogodišnjim igračem Efesa, čije ime u Istanbulu otvara mnoga vrata, ali više mu je govorio o klubu nego o gradu. Šarić više voli sam istraživati, iskusiti specifičnosti Istanbula, svoje prve inozemne destinacije.

- Bio sam na Bazaaru u Kapali čaršiji. Nema toga što prodavač neće učiniti da te dovuče, stalno te potežu, to zna malo ići na živce. Ali cjenkao sam se, naravno, neke sam stvari uzeo i za pet puta manju cijenu - kaže Šarić.

Za razliku od bivših suigrača u Ciboni, ne mora štedjeti i zato kupovati na Bazaaru, ali sve je to dio odrastanja, osamostaljivanja i upoznavanja kulturoloških specifičnosti. Pohvatao je i pravila tawule, igre na ploči koju Turci znaju po cijeli dan igrati u kafićima.

- Ne mogu još igrati ni izbliza tako brzo kao oni, ali gledao sam, recimo, fizioterapeute kako igraju i učio.

Prihvatio je i tursku kuhinju, iako...

"Mi ni ne znamo što je kebab"

- Često mi je prepaprena. Ima zanimljivih specijaliteta, od kojih mi se najviše sviđa baklava. Kebab mi je i nekako prepapren, što mi malo smeta, ali ima ljepši okus nego kod nas. Kod njih se kebab poslužuje na tanjuru, uz priloge, kao pravo jelo, a ne u lepinji. Ovo što se jede kod nas, tu se zove döner. Naravno da je bolji ovaj turski, ipak je to njihovo domaće jelo. Makar, i Talijani su izumili pizzu, pa je svugdje bolja nego u Italiji. Ali pizza se rasprostranila po svijetu, pa su je poboljšavali, kebab još nije - započeo je Šarić svoj istanbulski kulinarski izvještaj.

- Nasreću, u Istanbulu ima svega, restorana svih zemalja, pa nemam problema s prehranom. Zapravo, najviše volim otići u steakhouse Nusret. Fin je restoran, ima puno ljudi, uvijek je gužva, čeka se u redu na stol, sve je užurbano. Draga mi je i Zuma, japanski lounge bar, koji je potpuna suprotnost. Tamo je sve usporeno, lagano, fina atmosfera, svira jazz glazba... Sviđa mi se - ispričao je dvostruki dobitnik nagrade za najboljeg mladoga košarkaša Europe, kojem se ove godine smiješi i treća uzastopna titula.

Na trening dolazi prvi, odlazi posljednji

Dobro da Dario uopće ima vremena za “turizam”, s obzirom na svoj košarkaški i radni fanatizam.

- Ustanem u devet sati, prvi trening Efesa obično je u 10.30, a traje sat i pol, ali ja dolazim ranije ili ostanem nakon završetka individualno raditi, pogotovo na šutu. Nakon ručka slijedi odmor, pa večernji trening, nakon kojeg opet ostaje dulje. Navečer je uglavnom opuštanje uz neki film ili večeru s prijateljima - opisao je Dario svoj prosječni dan u Istanbulu, koji mu je košarkaški zanimljiv koliko i kulturološki.

U ovom kratkom vremenu svašta je proživio. Prve dvije utakmice uopće nije igrao, ostao je izvan sastava. Bio je to jedan od načina ispitivanja trenera Dude Ivkovića, koji je želio poručiti Dariju da mu ništa neće pokloniti, ali i vidjeti kako će reagirati u toj situaciji. Ali uskoro je uslijedilo fantastično razdoblje, pa je već u studenom izabran za igrača mjeseca u Euroligi. Prije desetak dana osvojio je kup, svoj prvi trofej u Turskoj.

- Poseban je jer mi je to prvi trofej vani, bez podrške obitelji i najbližih prijatelja. Iako znam da su svi oni u Hrvatskoj bili uz mene - kaže Šarić.

Ali tu ambicije ne prestaju. Borit će se i za naslov prvaka, ali i za Final Four Eurolige.

- I Fenerbahçe i mi stvarno smo dobri, bit će neizvjesno. A u Euroligi ćemo se boriti do kraja, pokušati osvojiti neko od prva dva mjesta u skupini, koja nose prednost domaćeg terena u četvrtfinalu.

A nakon sezone novi je izazov reprezentacija i Eurobasket, čija će se uvodna skupina igrati u zagrebačkoj Areni. S novim izbornikom Velimirom Perasovićem još nije radio, ali su se nedavno upoznali.

- Kad je Valencia, koju je tad vodio, gostovala kod Galatasaraya, bilo smo u većem društvu na večeri. Moj otac ga puno bolje poznaje, igrali su u isto vrijeme. Ali Tomica Mijatović, koji je došao s njim u Efes, ali i nakon njegova odlaska ostao pomoćni trener, rekao mi je da je pošten. To je najvažnije. Kaže da voli tvrdu obranu, ‘barsku tučnjavu’ na granici incidenta, ali u napadu daje slobodu igračima, što mi se sviđa. Nećemo igrati šablonski, nego koristiti talent. Nadam se da će taj Eurobasket biti lijepa priča - kaže Dario, koji bi i u reprezentaciji mogao opet igrati s Didijem Draperom, koji mu je suigrač u Efesu. Iako Šarić želi domaće momke u reprezentaciji. 

Na primjer, Dominik Mavra u Ciboni konačno dobiva priliku i odlično je koristi.

- Znam ga od 13. godine i ne čudi me što je proigrao kad je dobio priliku. Ali svi govorimo da nemamo playmakera i odustajemo od njih, čekamo da nam ga bog pošalje, neka majka rodi. A treba raditi i ulagati, vratiti bivše playmakere u košarku, poput Damira Mulaomerovića, da budu zaduženi za razvoj - kaže Šarić, koji će se ovog ili idućeg ljeta otisnuti u Ameriku, u NBA ligu.

- Moji Philadelphia Sixersi me prate, stalno smo u kontaktu. Napravili su sad nekoliko ‘tradeova’, otišao je Michael Carter-Williams, kojeg sam ljetos upoznao u Španjolskoj i jako je dobar momak. Znam da ću dobiti priliku kad dođem tamo, da će mi istrpjeti greške, ali i da mi ništa neće pokloniti. Još se psihički pripremam za odlazak - završio je Dario.