Nisu me uspjeli obeshrabriti ni svi dani bez posla i novca...

Samozatajna i uvijek elegantna, poput diva iz zlatnog doba Hollywooda, zagrebačka glumica Judita Franković (32) u duši je ostala rokerica. Najprije je bila kraljica cirkusa Donna, a nedavno je odglumila Bejbi koja se nađe u ljubavnoj svađi s Gopcem u kojoj udarci “frcaju” na sve strane. Pa kako bi mogla odbiti dečke iz Psihomodo Popa kad joj je to bio omiljeni bend dok je bila mlađa. Iako nije završila Akademiju, upornošću i predanošću uspjela se dokazati kao glumica i “pobrati” nagrade. Filmska vrata otvorio joj je Dalibor Matanić s “Majkom asfalta”, a nakon toga ta kameleonka, kojoj je svaka uloga izazov, samo je redala kako filmske, tako i kazališne uloge. Publika je osobito pamti po TV seriji “Počivali u miru”. Ne samo da je odradila sjajan posao nego je i produkcijska kuća Lionsgate, koja stoji iza filmova “Sumrak” i “Igre gladi”, otkupila prava na seriju.

- To je sjajno. Ako to nije dovoljan poticaj da nam dopuste da krenemo sa snimanjem nove sezone, onda nešto ne funkcionira - govori Judita, koja nikad nije pomislila da će postati glumica. Čak ni nakon što je imala bogatu dječju glumačku karijeru. 

- Kao djevojčica imala sam super ekipu, bili smo baš kreativni. Organizirali smo predstave. U zgradi u kojoj sam živjela bila je i knjižnica u kojoj smo stalno visili. Organizirale smo i predstavu ‘Pepeljuga’ i svi su u publici dobili pozivnicu za bal. Već tad smo radile ‘suvremeno kazalište’ a da nismo znale. No moja prva uloga bila je u vrtiću - ‘Zlatokosa i tri medvjeda’. Htjela sam biti Zlatokosa, ali mi tete nisu dale jer nisam imala plavu kosu pa sam bila tata medo - prisjeća se sa smiješkom. 

Imala je faze kad je ništa nije zanimalo i kad je htjela sve - igrati ženski nogomet, ići na mažoretkinje, glumiti u amaterskoj družini, raditi novinarske i voditeljske poslove. A bez odlazaka u kino nije mogla zamisliti djetinjstvo. Kako je moralo biti barem petero ljudi da puste projekciju, lukavo je “žicala” okolo druge da će im platiti kartu. Gluma ju je uhvatila kad je ušla u Glumački studio Teatra Exit.

- Rano sam se htjela osamostaliti pa sam svašta radila, i na benzinskoj, i u butiku, i kao garderobijerka u Exitu. ‘Špijunirala’ sam glumce i upijala sve, kako se pripremaju, uče tekstove i sl. - kaže i dodaje kako se uvijek vidjela na filmskom ekranu. Uz Exit je zavoljela i kazalište u kojem je napravila i prve važnije korake. Za dobru ulogu spremna je sve učiniti, pa joj tako nije bio problem skinuti se u predstavi “Judith French” za koju je 2009. godine dobila čak tri nagrade - Nagradu hrvatskoga glumišta, “Fabijan Šovagović” i “Marula”. 

- Bila sam odmetnica izvan sustava, nisam se nadala nagradama, samo sam htjela napraviti dobre uloge. Prva uloga koju sam radila u kazalištu bila je u dječjoj predstavi ‘Kraljica Vešmašina’, u kojoj smo glumački partner i ja svaki igrali po osam uloga. Tad sam prvu put nominirana za Nagradu hrvatskoga glumišta, i to je svima bilo veliko iznenađenje jer tad još nisam bila u strukovnom udruženju (HDD-u). Bila sam jako ponosna i zbunjena. Nakon toga je došla važna uloga za mene, ona u ‘Judith French’. Pripremali smo je četiri godine i prošli smo sve moguće probleme, ali donijela nam je svima veliko zadovoljstvo - govori. Nikad nije smatrala nedostatkom što nije završila Akademiju. Dapače, doživljavala je to kao prednost jer ju je to tjeralo da bude još bolja, pa je na radionice dolazila i bolesna. 

- ‘Mir, red, rad i disciplina’, rekao bi moj otac. Prije sam stalno morala objašnjavati da nisam na Akademiji, ali da sam trenirana glumica, da radim profesionalne projekte. Imala bih monolog tamo gdje se očekivalo da kažem na kojoj sam godini - kaže. I nakon toliko odrađenih uloga uvijek ima tremu, koja je s vremenom ipak malo “splasnula”, a loše kritike je ne pogađaju tako lako jer je sama sebi najgori kritičar. 

- Svaki put me intrigira i frustrira kako napraviti odmak od prethodne uloge i same sebe, a da je lik uvjerljiv. Uvijek počinjem ispočetka, kao da prvi put radim. To mi je istodobno zastrašujuće i neodoljivo. 

Ne moram nužno shvatiti lik, moram ga osjetiti. Ponekad mi je za neki lik dovoljno da znam što sluša, ponekad koju tajnu skriva, a ponekad samo frizura koju nosi - govori Judita i otkriva da bi jako voljela glumiti Kleopatru u Shakespeareovoj drami “Antonije i Kleopatra”. 

Osobito cijeni redatelje s kojima je radila, ali ističe da je u radu između glumca i redatelja najvažnije povjerenje.

- To je svojevrsno vođenje ljubavi, morate se moći prepustiti, ali i preuzeti inicijativu. Volim aktivno sudjelovati u stvaranju, volim nuditi ideje i rješenja, ali volim i da me redatelj na tom putu vodi - kaže. 

Kako u srednjoj školi nije mogla zamisliti život bez književnosti, uz koju je putovala u mislima, ne čudi što je upisala kroatistiku i komparativnu književnost čiji će studij uskoro i završiti, čemu se jako veseli. Već je nekoliko godina u vezi sa snimateljem Markom, o kojoj ne voli previše govoriti, ali najvažnije joj je da na partnera može računati i u teškim danima.

- Sjećam se dana i mjeseci kada nam je bilo užasno teško, nismo imali ni novca ni posla, u tim trenucima veza je na testu. Lako je kada je sve lako, treba izdržati kada nije - govori. 

Kad uhvati vremena, čita i putuje kad god stigne i to su “poroci” kojih se nikad neće odreći. Upravo tako puni baterije i zamišlja idealan godišnji odmor. Iako je često proglašavaju modnom ikonom, Juditi je stil mnogo više od odjeće.

- Moj je stil odraz onog što pročitam, izložbe koju pogledam, ljudi s kojima se družim... 

Volim istraživati modu i igrati se, volim slobodu. Zato trendove pratim ‘od oka’. Volim odjećom pokazati osobnost i zato volim tu beskrajnost koju moda pruža - kaže. Raditi dobro bilo koji posao uvijek traži preispitivanje, nadogradnju i sumnju, kaže, te je zahvalna što uz sebe ima roditelje, sestru, partnera i prijatelje koji je podupiru.

- Sad već imam dovoljno godina da znam cijeniti sve proživljene trenutke, i dobre i loše, i uspjehe i neuspjehe, jer razumijem da me to izgrađuje i omogućava da napredujem. Dapače, stara dobra ‘na greškama se uči’ uvijek je aktualna - zaključuje Judita.

Osim kave i knjiga voli i putovati po svijetu

Što više putuješ, to bolje vidiš koliko toga još nisi vidio. Kuba je poput filmskog seta gdje svi plešu salsu, London i Pariz volim zbog sjajnih muzeja i muzejskih shopova na koje sam slaba, u L.A.-u oborio me s nogu Central Park, kafić iz serije ‘Prijatelji’ koju obožavam. Još mnogo toga želim vidjeti, kaže Judita.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!